16.02.2007.
Zna se da osmeh s blistavobelim zubima potpuno obara s nogu. Da bi vaši zubi bili kao biseri u nizu, pored dobrog zubara kojeg redovno
posećujete, morate redovno prati i čistiti zube. Naravno, obe stvari su vam već poznate.
Četkica za zube
Prvu četkicu za zube izumeli su drevni Kinezi. Ona se sastojala od tankog komada drveta na čijem su vrhu bile zakačene smrznute i posebno
obrađene svinjske dlake. Kasnije su korišćena različita sredstva za pranje zuba, ali su ona najčešće bila slična prvoj, kineskoj četkici za
zube.
U XVIII veku u Velikoj Britaniji počela je proizvodnja četkice za zube koju je osmislio Vilijam Edis, a prvi Amerikanac koji je
patentirao četkicu za zube bio je H. N. Vodsvort.
Američke kompanije počele su da je masovno proizvode od 1885. godine. Većina ovih četkica bila je prilično nezgrapna, napravljena od drveta, sa
životinjskom dlakom poređanom u nizove na vrhu.
Četkica za zube s veštačkim dlakama od najlona pojavljuje se tek tridesetih godina XX
veka.
Problem izbora najbolje četkice za zube nije ništa manji nego problem izbora zubne paste.
Vlakna na četkici za zube treba da budu kompaktna,
mekana i zaobljena. Zavisno od veličine usne duplje, obratite pažnju i na veličinu glave četkice. Ona bi trebalo da bude dovoljno mala kako
bi mogla dopreti do svih delova usne duplje, kao i do svih zuba. Ukoliko se pravilno upotrebljava, četkica može da traje dva do tri meseca. Zatim
dolazi vreme da je zamenite novom,
na šta vam ukazujuju i sama vlakna na četkici koja su izgubila boju. Ukoliko ne znate koja četkica
najbolje odgovara obliku vaše vilice, obavezno se posavetujte sa zubarom.
U poslednje vreme veoma su aktuelne četkice koje na sebi imaju
tri vrste vlakana, od kojih jedna vrsta služi za pranje desni, druga za
čišćenje zuba, a treća za dubinsko pranje najudaljenijih mesta u ustima. Postoje i one čija su vlakna napravljena od gume za adekvatno
masiranje desni i poboljšavanje cirkulacije.
S obzirom na to da je i pranje jezika obavezan deo rutine, izaberite četkicu koja s druge strane
ima dodatak za njegovo čišćenje.
Takođe, može se koristiti i električna četkica.
Istraživanja pokazuju da su električne četkice sa rotacijom i osciliranjem efikasnije
u čišćenju zuba od bilo kojih drugih (uključujući i druge električne četkice).
Mnogi od nas se odlučuju za tvrde četkice za zube razmišljajući - što tvrđa, bolje će oprati i očistiti.
Tvrde četkice i paste sa zrncima za
temeljno pranje oštećuju zubnu gleđ i desni.
Naravno, ne treba ni preterivati. Preterano pranje zuba četkicom može da utiče na zdravlje.
Istaživači sa Škole za zubarske nauke u Njukaslu
tvrde da loše navike trljanja zuba dovode do njihovih oštećenja.
Paste za zube
Prve zubne paste datiraju iz starog Egipta. One su je bile mešavina meda, gline i trava. U starom Rimu i Grčkoj koristile su se one
od usitnjenih jelenovih rogova, pepela životinjskih kostiju, meda i medicinskih biljaka. Paste u obliku u kojem ih danas poznajemo
prvi put se
pojavljuju u XVIII veku u Americi.
Zubar Pibodi je 1824. inovirao pastu za zube tako što je u nju dodao rastopljeni sapun, a 1850. godine, Džon Haris je u sastojke zubne paste
uvrstio i kredu. Godine 1873. firma
"Colgate" počinje sa masovnom proizvodnjom ovog pronalaska. Razvoj tehnologije
doprineo je izbacivanju sapuna u potpunosti, a zamenili su ga različiti agensi. Danas paste ne služe samo za čišćenje zuba, već se od njih očekuje da
sprečavaju karijes i parodontozu, kao i da održavaju usnu duplju zdravom.
Glavni sastojci paste za zube su
abrazivi - sredstva za čišćenje i poliranje zuba. One uklanjaju nečistoće s površine zuba, a ne
oštećuju ih. Najčešće su to
kalcijum-karbonat, kalcijum-fosfat, silicijum-oksid, aluminijum-hidroksid i ostalo. Standardno, paste za
zube sadrže i farmaceutske dodatke:
Fluoridi - prodiru u zubnu gleđ, gde nastaje veoma tvrd fluorapatit, mineral koji je zaslužan za tvrdoću zubne gleđi. Dakle, fluor
jača zube. Osim toga, on otežava bakterijama da se skupljaju na površini zuba. Pošto su fluoridi toksični, u zubnim pastama ih ne bi smelo biti više
od 0,15%.
Sredstva za suzbijanje kamenca - natrijum-sulforicinoleat, enzimi i dr. Svi oni mogu skinuti samo tek nastale naslage kamenca, ali ne
i one stare, tvrdokorne.
Adstringensi - jačaju zubno meso, štite od paradentoze, sastoje se od jedinjenja cinka, aluminijuma, tanina i ekstrakta lekovitih
biljaka. Za tretiranje parodontoze vrlo su korisni azulen, kamilica, hlorofil i alantoin.
Zubne paste su uglavnom standardiziranog sastava, mada su neke od njih u manjoj ili većoj prednosti zbog boljih dodataka.
Zato zanemarite
reklame, čitajte sitna slova i vrednost procenite sami.
Kada završite sa pranjem, nemojte da ispirate pastu, već je samo ispljunite.
Što se sredstava za ispiranje usta tiče vodite računa da postoji razlika između
vodice za ispiranje usne duplje i one za ispiranje usta, koja
sadrži fluor. Vodica za ispiranje osvežava dah, ali ne čisti i ne štiti zube.
Izvor:B92
Piše: Jasmina Gavrilović