30.01.2007.
Ako osjetite da vam nešto mili po ramenu, to može biti mrav ili pčela. Ali i nešto mnogo opasnije. Izrael razvija robota veličine ose, programiranog
da napada teroriste. Iako prototip neće letjeti još tri godine, ubitačne robotske letjilice Micro Air Vehicles, ili MAVS, mnogo su bliže tom drugom
cilju.
Britanske specijalne jedinice već koriste šestoinčnu MAV letjilicu nazvanu WASP, za nadgledanje terena u Avganistanu. WASP vredi tri hiljade dolara, a
radi pomoću džojstika sličnog kao kod "gejmboja", a skoro je bešuman, pa se može približiti cilju a da ne bude uočen. Nova tendencija je da se u
WASP smestii C4 eksploziv za kamikaze-napadače na snajperste. Pojedine novine su ga nazvale "Talibanator".
Tehnički direktor razvojne laboratorije municije u vazdušnoj bazi na Floridi, potvrđuje da Sjedinjene Države imaju ambiciozne planove za buduću
mikro-municiju, koja će biti džepne veličine, sa specifičnom misijom. Ona će prije sprječavati mete da obave svoje misije nego što će ih uništavati.
Kamion, na primjer, može biti onesposobljen za akciju tako što će mu biti uništene gume. U budućnosti bi MAV mogao da sleće, skače i mili na zemlji
baš kao insekti, onemogućujući teroristima ili "neprijatelju" da uđu u zgrade. A kad se jednom nađu unutra, ceo komandni centar može biti
onesposobljen ukoliko mikroletjilice uspeju da onesposobe napajanje struje. MAV to može uraditi skakućući unutra poput nepredividljive veverice, ili
može osloboditi oblak metalom prevučenih vlakana, sličnih grafitnim bombama koje su vazdušne snage koristile da isključe napajanje stujom na Koovu.
Takva vlakna mogu da unište PC računare i ostalu elektronsku opremu, kao što mogu da prekinu napajanje strujom.
Međutim, šta je sa napadom na ljude? Najmanja municija koju su ikada koristile vazdušne snage, bile su "šljunčane mine" ili "bombe dugmad", koje
su u milionskim količinama ispuštane u Vijetnamskom ratu. Neke su teške samo četvrtinu unce. Leteći MAV bi mogao da ispusti takvu bombu na žrtvino
najranjivije mjesto.
Postoji mogućnost da u strukturi takvo oružje ima eksplozivne materijale. Neki predlažu vatreno oruđe u obliku "mrava"sa malim robotima koji mogu
pojedinačno da naprave neznatna, ograničena oštećenja, ali zajedno imaju kumulativni efekt. Takođe se razmišlja o otrovnim iglama ili žaokama.
Obavezujući ugovori sprječili bi vojsku da neograničeno koristi ta sredstva, ali je CIA već 1950. razvila smrtonosne igle koristeći toksine iz vodenih
ljuskara i sopstvenu tehnologiju. Javlja Danas.
Ipak, zabrinjavajuća je mogućnost da ta sofisticirana mikro oružja poslje prve, razvojne faze, počnu da proizvode mnoge zemlje.
Njihova nekritička upotreba mogla bi da ima mnoge razorne posljedice po civile, a nije nemoguće da bi na kraju mogli da završe u rukama terorista. Na
primjer, teroristi mogu da koriste MAV sa malim paketima eksploziva za atentate na političare ili da njime prenose biološko, ili hemijsko oružje u
bilo koju zaštićenu infrastrukturu. Da bi se to sprječilo, naučnici se zalažu za specijalnu međunarodnu zabranu naoružanih mikroletilica (MAV), sličnu
zabrani mina. Do tada, nastaviće da ih razvijaju.
