16.01.2007.
U "Evroazijskom magazinu", jednom njemačkom političko-kulturnom mjesečniku, prof. dr Volf Ošlis, stručni saradnik Njemačkog instituta za međunarodnu
politiku i bezbjednost te njihove prestižne Fondacije za nauku i politiku, objavio je tekst pod naslovom "Balkanski jezici u EU".
"Vrijeme je bliže se pozabaviti bugarskim, rumunskim, makedonskim, slovenačkim, srpskim i hrvatskim jezikom, ako njega još ima, dakle postoji
ili uopšte taj hrvatski jezik", ironično naglašava Ošlis.
Po njemu, ni Srbi ni Hrvati nisu narodi, nacije, nego "izmišljene" etnolingvističke grupe na Balkanu.
"Srbi, Hrvati i svi ostali jedan su narod", ponavlja Ošlis. Prisjeća se i Bečkog književnog dogovora iz 1850. godine koji
potvrđuje, po njemu, da Srbi i Hrvati imaju jedinstven književni i standardni jezik. Prema njegovu mišljenju, najugledniji jezični stručnjak s tog
područja Balkana jeste Vuk Stefanović Karadžić.
"Idiotizam je podjela srpskohrvatskog na srpski i hrvatski jezik", smatra Ošlis. Posebno odgovornima za podjelu tog jedinstvenog jezika smatra
Hrvate, koji su se "osjećali ugroženima od velikosrpskog agresora", piše pincom.
"U međunarodnoj nauci sto godina govorilo se o srpskohrvatskom, dok hrvatski fašisti, ustaše, u aprilu 1941. nisu preuzeli vlast pa su tu naučnu
činjenicu promijenili", tumači Ošlis.
"U početku, u Jugoslaviji taj jezični nacionalizam nije imao nikakve šanse s obzirom na to da je Novosadskim dogovorom dogovoren zajednički jezik u
dvije sekundarne varijante", navodi Ošlis.
Idiotizam je počeo, po njemu, 1967. godine Deklaracijom o nazivu i položaju hrvatskog književnog jezika, koja je, kaže, izazvala daljnje provokacije
piše ovaj internet dnevnik.
