28.12.2006.
Anju Muminović muzika je odvela daleko od rodne BiH. Nakon mnogo godina, ova violinistkinja vratila se u rodni Bihać gdje je kao već poznata i
priznata umjetnica zablistala kao solista novogodišnje turneje Kamernog hora Muzičko scenske agencije "Arion" iz Banjaluke.
Pišu Nezavisne novine
Mnogo se toga promijenilo otkad je petogodišnja djevojčica, gledajući virtuoza Stefana Milenkovića, odlučila da se posveti sviranju violine, a kasnije
i viole. Muminovićeva, koja je prve muzičke korake napravila u Muzičkoj školi u Bihaću, trenutno studira na Visokoj školi za muziku u Frajburgu u
Njemačkoj. Blistala je kao koncertmajstor Schleswig-Holstein Musik Festival Orchestra i svirajući sa brojnim ansamblima u Kanadi. Dobitnica je
mnogobrojnih muzičkih nagrada i priznanja, a za "Nezavisne" govori o svojim počecima, studiranju, odnosu prema orkestru, saradnji sa "Arionom" s
kojim je u utorak naveče nastupila i u banjalučkom Kulturnom centru Banski dvor.
NN: Kako je došlo do saradnje sa maestrom Muharemom Insanićem i "Arionom"?
MUMINOVIĆ: Profesor Muharem Insanić je bio profesor mojoj majci u Gimnaziji i tako se znamo. Moji roditelji i Insanić i njegova žena često su išli na
ljetovanje zajedno. Moj ujak Bato je prije tri godine došao na ideju da sviram sa ovim orkestrom, radili smo na tome i napravili smo program koji bih
mogla da sviram sa njima. Sada se konačno ta ideja ostvarila.
NN: Kako si se uklopila u rad s orkestrom i kako si doživjela koncert u rodnom gradu nakon toliko godina?
MUMINOVIĆ: Odlično sam se uklopila, jer su članovi orkestra veoma ljubazni i dobro su me prihvatili kao solistu. Iz iskustva znam da neki orkestri
nisu baš toliko ljubazni prema solistima, ima tu puno politike. U Bihaću je bio predivan koncert, sala je bila skoro puna. Atmosfera je bila toliko
topla, skroz sam bila smirena, osjećala sam se sigurno sa orkestrom "Ariona". Inače, uvijek imam tremu, ali tada je nisam osjećala, što me je
iznenadilo.
NN: Imala si mnogo uspjeha u Njemačkoj i Kanadi. Možeš li reći nešto više o nastupu s orkestrom "Schleswig-Holstein Musik Festival"?
MUMINOVIĆ: U Dizeldorfu sam išla na audiciju za orkestar "Schleswig-Holstein Musik Festivala". U taj internacionalni studentski orkestar primaju
mlade od 18 do 27 godina iz cijelog svijeta. Primili su me kao violinistkinju i bila sam pola njihovog programa prva viola. S tim orkestrom sam išla
na turneju u Japan, gdje mi je ponuđeno mjesto soliste Kamernog orkestra u gradu Kanazava. Prihvatila sam angažman gosta-solista, jer sam fascinirana
Japancima i japanskom kulturom. Već sam tri puta bila u Japanu.
NN: Kada si počela da sviraš violinu i šta je uticalo na tvoje muzičko opredjeljenje?
MUMINOVIĆ: Ljubav prema violini osjetila sam kada sam vidjela Stefana Milenkovića kada je svirao na pozornici na kojoj sam ja 25. decembra svirala u
Bihaću. Kada sam ga vidjela, toliko sam bila oduševljena njegovim muziciranjem, a moja mama je podržavala želju da sviram violinu. Tako sam kao
petogodišnjakinja počela da pohađam časove violine i radim sa Živanom Živanovićem, koji sada svira u "Arionu" i drago mi je što ga ponovo vidim.
Kada smo zbog rata morali da odemo u Njemačku, nastavila sam sa sviranjem i od tada redovno idem na časove i sviram violinu. Violu sam počela da
sviram prije pet godina, kada sam došla u Kanadu. Imala sam vrlo dobru profesoricu, koja mi je prenijela ljubav prema violi. Najviše me fascinira zvuk
viole. Obožavam da sviram oba instrumenta.
NN: Budući da ti je Stefan Milenković na neki način odredio sudbinu, da li si ga upoznala?
MUMINOVIĆ: Nisam. Prije nego što sam prošle godine otišla da studiram u Njemačku, moja majka i ja čule smo se sa Stefanom i htjeli smo da se vidimo u
Njujorku, jer je on tamo radio kao asistent "Juilliardu", ali to nije uspjelo.
