11.12.2006.
Špijunaža je, kako se širom internet bespuća može pronaći, postupak prikupljanja podataka najčešće u vojne, ali i u političke i ekonomske, pa i mnoge
druge svrhe. Ipak, od svih tih silnih špijuna, nama znanih i neznanih tu i tamo se ističu oni najsmjeliji i najkontraverzniji. Tako su nastali i ovi
redovi.
U mnogim zemljama se što zvanično, što nezvanično i danas špijunaža kažnjava smrtnom kaznom. Kroz istoriju ovaj oblik podrijevanja sistema je
odgovoran za smrt hiljada ljudi.
Bilo kako bilo, mi smo se odlučili objaviti nekoliko kraćih biografija o nekoliko najistaknutijih špijuna svoga vremena.
Harold 'Kim' Philby
Britanski izdajica H. A. R. Philby špijunirao je za Sovjetski Savez dok je radio u britanskoj tajnoj službi. On je naime pripadao krugu poznatom pod
imenom petorica iz Cambridga,
The Cambridge Five zajedno s Donaldom MacIeanom, Guyem Burgessom, Anthonyjem Bluntom i Johnom
Cairncrossom. Nadimak je dobio po glavnom liku Kiplingova romana 'Kim', indijskom dječaku koji špijunira za okupatorsku Englesku u 19.vijeku.
Na studijima on se upoznao sa komunističkim idejama i dobrovoljno prijavio u Komunističku organizaciju iz koje je prešao u sovjetsku tajnu službu
OGPU. MI6 ga je uočio kao novinara, zaposlio, te je čak došao do mjesta glavnog tajnika Britanske ambasade u Washingtonu. Britanci ga otkrivaju u
Bejrutu, ali Philby uspijeva pobjeći i nestati. Godinama kasnije pojavljuje se u Moskvi, gdje umire 1988. godine i biva pokopan uz velike počasti.
Mata Hari
Mata Hari bilo je umjetničko ime Margharete Geertruide Zelle, egzotične holandske plesačice koja je bila osuđena i pogubljena kao špijun tijekom Prvog
svjetskog rata. Ona je tada postala sinonim za femme fatale. Nakon neuspjelog pokušaja da postane učiteljica, propalog braka i dvoje djece, seli u
Pariz gdje počinje plesati orijentalnim stilom i radi kao kurtizana.
Navodno je bila u vezi s mnogim vojnim oficirima i političarima, francuskim i njemačkim, što ju je dovelo u središte međunarodne spletke. Bila je
igračka kojoj istoričari nikad nisu točno mogli odrediti ulogu niti prirodu njenih špijunskih aktivnosti. Suđeno joj je 1917. u Francuskoj kao
dvostrukom tajnom agentu, za njemačku i francusku stranu, pod optužbom da je kriva za smrti hiljada vojnika.
Pogubljena je javno,
strijeljanjem 1917. godine.
Aldrich Ames
Bivši agent i analitičar CIA-e 1994. osuđen je za špijunažu za Sovjetski Savez. Za CIA-u je počeo raditi 1963, a s Rusima je prvi put započeo saradnju
1985. godine, kad je jednostavno ušao u Sovjetsku ambasadu u Washingtonu i ponudio tajne u zamjenu za novac. Sovjeti su na njegove 'usluge'
potrošili oko dva i pol milijuna dolara, što je njemu i njegovoj ženi omogućilo život na puno višem nivou od onog kakav bi imao kao CIA-in agent. Uza
sve to, Ames se borio s alkoholizmom, a u suradnju se nije upustio ni iz kakvih ideoloških pobuda, postao je špijun samo zbog novaca.
Iako je CIA shvatala da se nešto događa, nikako nisu mogli pronaći sumnjivca, pa su stvar prepustili FBI-u koji je brzo otkrio Amesa i stavio ga pod
stalni nadzor. U veljači 1994. godine Ames je imao rezerviran let za Moskvu i tada su uhitili njega i njegovu suprugu te ih optužili za otkrivanje
strogo povjerljivih tajni sovjetskom KGB-u. On je osuđen na doživotnu robiju, a žena na pet godina zatvora.
Markus Wolf
Markus je sin pisca i fizičara Friedricha, koji je bio član Komunističke partije Njemačke, a nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast s obitelji emigrira
preko Francuske u Moskvu. Po napadu Nijemaca na Sovjetski Savez, Markusu Wolfu je rečeno da se pridruži Kominterni, gdje je s ostalima poučavan za
budući posao špijuna.
Nakon rata šalju ga u Berlin, gdje kao novinar prati suđenja nacističkim zločincima u Nürnbergu. Kao tridesetogodišnjak, 1953. godine bio je među
osnivačima tajne službe unutar Ministarstva državne sigurnosti. Kao šef organizacije postigao je zavidne rezultate uplitanjem u vrhovne političke i
poslovne krugove tadašnje Zapadne Njemačke razvijajući špijunsku mrežu. Povukao se 1986, napisao memoare, a 1997. je osuđen na dvije godine zatvora za
ilegalno privođenje osumnjičenih, iznude i prisile te nanošenje fizičkih ozljeda.
Ethel i Julius Rosenberg
Oboje Njujorčani, Ethel i Julius upoznali su se u Komunističkom savezu mladih. On je bio elektrotehničar te je radio na radarskoj opremi u vojsci,
prije nego je postao vođa saveza, a ona je prvo radila kao pjevačica i plesačica, zatim kao tajnica. Njihov sudski slučaj privukao je veliku pažnju
javnosti, ne samo američke, već i svjetske.
Godine 1953. osuđeni su na smrtnu kaznu zbog špijunaže za vrijeme Hladnog rata za Sovjetski Savez, ali činjenice i dokazi nikad nisu
razjašnjeni. Unatoč protestima diljem Amerike i izvan nje, pogubljeni su u Sing Singu na električnoj stolici. U slučaj se umiješao i sam papa Pio XII
koji je apelirao na predsjednika Dwighta Eisenhowera da poštedi bračni par, ali kazna je unatoč svemu izvršena.
Mordechai Vanunu
Neobična priča o ovom čovjeku započinje kad se kao mladić, nakon vojske, zaposlio u nuklearnom istraživačkom centru Dimona. S godinama je shvatio da
je njegov rad dio izraelskog programa konstrukcije nuklearne bombe. Prije nego što je napustio radno mjesto 1985. godine, slikao ga je i tako
dokumentirao istinu. Nakon dužeg putovanja, dolazi u London 1986, kako bi priču ispričao Sunday Mirroru.
Budući da su obećali tadašnjoj premijerki Margaret Thatcher da na engleskom tlu neće poduzimati ništa, izraelska vlada šalje agenticu koja ga dovodi u
Rim i tu biva uhvaćen. Prvih 11 i pol godina proveo je u samici, gdje je smio kontaktirati samo s čuvarima, svećenikom, odvjetnikom i djelom obitelji.
Zadnjih šest godina služenja kazne prebačen je u 'običan' zatvor, odakle je pušten 21. travnja 2004. Još uvijek je pod nadzorom, ne smije izlaziti
iz zemlje, davati intervjue niti komunicirati s novinarima.
Razne antinuklearne udruge, organizacije za ljudska prava i slobodu govora, kao i Amnesty International pokušavaju utjecati na odluku izraelske vlade,
ali zasad nikakvi rezultati nisu vidljivi.
Sidney Reilly
Pravim imenom Sigmund Georgijevič Rosenblum, ruski avanturist i agent britanske tajne službe MI1c (prethodnica MI6), veliku je popularnost stekao tek
nakon smrti, kad je navodno poslužio kao model Ianu Flemingu za stvaranje lika Jamesa Bonda. Ukratko, Reilly se od mladih dana bavio sumnjivim
poslovima, a igrom slučaja, kao kuhar spasivši ekspediciju britanske tajne službe, biva nagrađen i angažiran u MI1c.
Postoje razne verzije njegovih pothvata – za vrijeme Burskog rata prerušio se u ruskog trgovca oružjem da bi nadgledao nizozemske isporuke oružja,
isposlovao je Britancima dozvolu za perzijsku naftu, zaveo je ženu ruskog ministra pomorstva da bi saznao nešto o njemačkim pošiljkama oružja u Rusiju
itd. Godine 1925. agenti boljševičke organizacije zovu ga u Rusiju na navodni sastanak antikomunista, ali čim prelazi finsku granicu, agenti ga
zatvaraju. Rusi objavljuju da je ubijen u pokušaju da pobjegne preko finske granice, ali nedavno izdani dokumenti britanske tajne službe dokazuju da
je ubijen u šumi kraj Moskve.
Robert P. Hanssen
Još jedan američki agent, ovaj put agent FBI-a koji je godinama Rusima odavao tajne. Uhapšen je 20. januara 2001. i osuđen na doživotni zatvor zbog
prodaje tajnih podataka za oko milijun i pol dolara, plaćeno u gotovini i dijamantima tijekom 15 godina. Radio je kao policajac prije nego se
pridružio specijalnim jedinicama FBI-a. Godine 1979. odao je prvu tajnu Rusima – ime generala Polyakova koji je prodavao tajne Amerikancima, a u to je
vrijeme za njih bio najvažnija 'krtica'.
Godine 1986. odao je imena tri agenta KGB-a koji su tajno radili za FBI, a ta se izdaja vjerojatno pripisala Aldrichu Amesu, agentu CIA-e. Zbog toga
trag curenja informacija još dugo neće dovesti do pravog imena – Roberta Hanssena. Nakon što je osuđen, za medije je izjavio da mu je tih godina
najveći strah bio da 's druge strane' postoji netko kao on zbog koga će završiti u zatvoru, što mnogi smatraju da se i dogodilo.
Dr. Richard Sorge
Sorge je bio njemački novinar i špijun za Sovjetski Savez u Japanu, prije i za vrijeme Drugog svjetskog rata. Šifrirano ime u KGB-u bilo mu je
'Ramsay'. Nakon što je bio teško ranjen u Prvom svjetskom ratu, usvojio je Marxovu ideologiju, završio ekonomiju u Berlinu i pridružio se Njemačkoj
komunističkoj stranci. Zbog političkih je stavova brzo izgubio posao i odselio u Moskvu.
Pod novim imenom šalju ga 1933. godine u Berlin, odakle iste godine odlazi kao reporter u Japan. Ondje stvara takvu špijunsku mrežu da doznaje gomilu
informacija, posebno što se tiče vanjske politike Japana. Službeno se prijavio kao član nacističke partije, ali Sovjetima je osigurao informacije o
njemačko-japanskom paktu, o napadu na Pearl Harbour, o operaciji Barbarossa, o kretanju Japanaca, što je posebno koristilo Zhukovu u obrani Moskve.
Uhapšen je 1941. u Tokiju, a obješen tri godine kasnije. Tek 20 godina kasnije sovjetska je vlast priznala njegovu ulogu i posthumno ga odlikovala kao
heroja.
Josephine Baker
Možda poznatija kao 'Crna Venera', američka plesačica, pjevačica i glumica, afričkog porijekla, kao i Mata Hari, bila je upletena u prikupljanje
informacija na suptilni špijunski način. Došavši u Francusku, brzo je stekla popularnost plešući polugola, često samo u haljinici od bananinih kora,
dok bi u to vrijeme u Americi patila zbog rasne diskriminacije. Godine 1937. dobila je francusko državljanstvo. Ernest Hemingway ju je nazvao
'najsenzualnijom ženom koja postoji'.
Za vrijeme Drugog svjetskog rata postala je popularna među nacistima koji su okupirali Francusku, što joj je dalo povoda da se pridruži Pokretu
otpora. Postoji priča da ju je sam Hermann Görinng, saznavši o njenim ratnim aktivnostima, pozvao na večeru, ali shvativši da joj je vino otrovano,
uspijeva pobjeći. Nakon rata Josephine Baker je nagrađena odlikovanjem Croix de Guerre.
