27.11.2006.

Kad se spomene zavisnost, obično pomislimo na alkohol, nikotin, opojne droge i analgetike, no predmeta zavisnosti ima mnogo više. To mogu biti namirnice poput ugljikohidrata (čokolada i drugi slatkiši), naprave (telefon, računar) i aktivnosti (kupovanje, seks, nasilje i razni oblici rizikovanja).


Ukratko, sve što može izazivati ugodu i što nam može nedostajati kad nam nije na raspolaganju.

Ljudi su ovisni o onome što im pruža ugodu kad je prisutno, a bol kad je odsutno. Bez obje komponente, ugode i boli, nema ovisnosti. Bol o kojoj govorimo zove se apstinencijska kriza i ona je ključ shvaćanja zavisnosti.
Ko je zavisan o kockanju, Internetu, alkoholu ili nikotinu, ima mogućnost snagom volje prestati uzimati svoju drogu, ali nema mogućnost izbjeći apstinencijsku krizu! Kad bi to bio u stanju, ne bi uopšte bio zavisan. Upravo je u apstinencijskoj krizi razlika između zdravih ljudi koji povremeno uplate listić u kladionici i ovisnika, koji to moraju činiti svakodnevno, da bi novom dozom ublažili bol.


Kako nastaje zavisnost

Kakva osoba uopće postaje zavisnik? Prije svega, kod svakoga mora postojati barem djelić genetske predispozicije koja uslovljava potrebu za jakim podražajima te nisku toleranciju na neugodu kakvu izaziva apstinencija. Mozgovi zavisnika različiti su od nezavisničkih, i po strukturi i fiziologiji, utoliko što pod različitim uslovima luče i koriste hormone ugode, iznad svih dopamin.

Američka i njemačka istraživanja pokazala su da sve zavisnosti, i one koje podrazumijevaju uzimanje tvari, i one koje se odnose na aktivnosti poput kupovanja ili kockanja, imaju jednake fiziološke temelje. Dobivanje na kocki, čin kupovanja ili polnog odnosa izazivaju biohemijske promjene u istim dijelovima mozga koji su podraženi kad čovjek uzima jake droge. U svakom slučaju, u mozgu dolazi do lučenja većih količina dopamina, moždane tvari koja stvara osjećaj zadovoljstva, ali i učestvuje u razvoju zavisnosti.

Osim toga, mora postojati i barem jedan od sljedećih razloga:

- depresija, za koju osoba otkriva da je može ublažiti uz pomoć neke tvari ili postupka

- visok stepen radoznalosti koji osobu tjera da isproba nešto što može izazvati zavisnost

- jak pritisak okoline na osobu, obično vršnjaka, tako da joj se pripadnost grupi uslovljava činjenjem nečega, pijenjem, pušenjem ili kockanjem. Ovaj razlog je najopakiji i najzastupljeniji. Jak protivzavisnički uticaj porodice i škole može dio mladih zaštititi od zavisnosti, ali nije sva omladina jednako obazriva na uticaj starijih i autoriteta. Dio mladih podložniji je uticaju vršnjaka i ne sluša glas onih s kojima se ne može poistovijetiti.


Zavisnost o kockanju i šopingu

Neke zavisnosti temelje se na potrošnji novca ili rizikovanju sa novcem ili imovinom. Potrošnji novca, kupovini kao drogi, češće pribjegavaju žene, no novija istraživanja pokazuju da su muškarci neznatno manje ugroženi. Navodno je ženama od prvobitne zajednice usađeno skupljanje materijalnih dobara, dok su muškarci više bili okrenuti lovu, kao opasnijoj i riskantnijoj aktivnosti.

Stoga muške zavisnosti imaju veze sa opasnošću u većoj mjeri nego ženske. Kockanje u raznim oblicima tipična je manifestacija muške potrebe za neizvjesnošću i koketiranjem s opasnošću. Zavisnici o kockanju nisu samo tipovi koji su opsjednuti kockarnicama i kladionicama, nego i mnogi od "hrabrih" biznismena i špekulanata sa berze.

Kako kockanje može izazvati zavisnost? Kao i druge adiktivne stvari - kroz uticaj na mozak i središnji živčani sistem. U trenucima kockanja kod ovisnika dolazi do aktivacije središnjeg živčanog sistema i snažnih fizioloških promjena. Raste razina hormona stresa i ugode, diže se krvni pritisak, srce ubrzano kuca, a koža postaje podražljivija. Zavisnici o kocki i o bilo kojem drugom obliku rizikovanja zapravo su zavisni o učinku raznih hormona koji djeluju na mozak tokom upražnjavanja zavisnosti.
Ako ne postoji mogućnost većeg dobitka i gubitka, zavisnički se mozak ne aktivira u dovoljnoj mjeri. Ipak, kad je u igri novac ili neka druga znatnija vrijednost, dolazi do snažnih elektrohemijskih procesa u mozgu već pri razmišljanju o predstojećem kockarskom činu.


Zavisnost o seksu

Mada većina ljudi seksualne probleme poistovjećuje s nedostatkom seksa, bilo zbog odsustva želje, snižene potencije, neprivlačnosti ili partnerova pomanjkanja interesa, postoji i suprotan problem koji postiče od prevelike polne želje i potencije: neizdrživa potreba za seksom!

Prosječnoj je osobi teško objasniti da neki ljudi imaju stvarnih problema zbog prevelike potrebe za seksom, a pogotovo malo ko može sažalijevati dotične kad dozna da oni i uspijevaju zadovoljavati te goleme, svakodnevne potrebe, i to sa raznim osobama. Kako može san većine nekima biti problem?

Međutim, između 5 i 8 posto odraslih ima toliko jak i nekontrolisan polni nagon da mu podređuju svu životnu energiju i stoga upadaju u ozbiljne teškoće. U zapadnim je zemljama zavisnost o seksu priznata kao poremećaj srodan zavisnostima o alkoholu, drogama, kockanju i sličnim štetnim tvarima i aktivnostima. Takvim ljudima seks nije izraz ljubavi niti ugodna rekreacija, nego nasušna potreba koja im život pretvara u pakao. Neki stručnjaci smatraju da su seksualni ovisnici zapravo ovisnici o ljudima, osobe koje se bez prisnog kontakta osjećaju bolno osamljenima, pri čemu im je jedini dovoljno prisan kontakt onaj seksualni.

Jasno je da seksualni zavisnici mogu biti samo osobe s izrazito velikim libidom i potencijom, fiziološkim procesima koji ne zavise o čovjekovoj volji. Međutim, mora postojati još neki razlog koji navodi ljude da bjesomučno traže seksualno zadovoljenje. Psiholozi okrivljuju manjak prisnosti ili stresove, npr. nasilje, u djetinjstvu. Moguće je da je kod nekih pojedinaca genetska predispozicija prevladavajuća te da im nije ni potreban kasniji podražaj kao aktivator zavisnosti.


Telefoni i Internet

Psiholozi često među zavisnosti navode i zavisnost o telefoniranju, posebno mobilnom, i komuniciranju putem Interneta. Upotreba mobilnog telefona i Interneta može uzrokovati novčane probleme korisniku ili osobi koja plaća račune, a može i oduzeti vrijeme koje bi bilo korisnije upotrijebiti u druge svrhe - učenje, rad, sport, ljubav, higijenu.

Međutim, valja znati da telefoni i Internet mnogima pomažu održavati bilo kakve kontakte s ljudima i da bi bez njih mnogi bili tragično osamljeni. Na mobilne telefone, internetske chatove, komunikatore i servise za upoznavanje upućeni su ljudi koji imaju realnih teškoća u sticanju i održavanju kontakata u "stvarnom" svijetu. Riječ je o osobama koje zbog bolesti ne mogu napuštati kuću, zatim onima koje su smanjeno privlačne i napokon onima koje su posebno osjetljive pa ne mogu podnijeti stresove svojstvene komunikaciji uživo.

Ljudi koji bez vlastite krivice trpe odbijanje, podsmijeh i uvrede nisu oni "loši" ili "nepristojni", nego krhki, ranjivi i najčešće krajnje dobroćudni. Budući da je njihova osjetljivost na društveni stres ukorijenjena u živčani sistem, preostaje im jedino izbjegavati ono što im izaziva bol, a svoje potrebe za druženjem zadovoljavati na daljinu - telekomunikacijama.


Kako izgleda zavisnički ciklus?

Kakva stanja proživljava zavisna osoba, šta je podstiče da posegne za novom dozom svoje droge?

Osoba prvo osjeća nešto neugodno - depresiju - što se vremenom pojačava. Zatim se osoba sjeti da joj je dosad u takvim slučajevima pomoglo ako je uzela neku tvar (alkohol, nikotin, kofein, kokain, šećer itd.) ili nešto učinila (otišla u kupovinu, uplatila listić u kladionici i sl.).

Pri pomisli na tu tvar ili aktivnost, javlja se ugodno iščekivanje, koje već počinje ublažavati neugodu. Zatim osoba poseže za svojom drogom - ispija piće, pali cigaretu, kupuje cipele, odlazi u poslovnicu lutrije itd.). Dok provodi svoju ovisničku aktivnost, osobi se psihičko i fizičko stanje popravlja, sa tendencijom prema vrhuncu ugode. Nažalost, ugoda brzo popušta i ustupa mjesto prvobitnoj neugodi, koja osobu opet tjera da posegne za svojom drogom.

Kod svih zavisnosti, mozak postupno razvija toleranciju, pa su potrebne sve veće doze za jednak učinak. Konačno, osoba više ne pije ili kocka da bi uživala, nego da bi se zakratko osjećala normalnom.


Terapija odvikavanja

Osim što mora osvijestiti svoj problem i donijeti odluku o prekidu sa svim zavisničkim aktivnostima, zavisnik se mora obratiti profesionalcu, dakle psihologu ili psihijatru. Ukratko, sve što vam ublažava nervozu i depresiju ujedno će i smanjivati vašu potrebu za upražnjavanjem vaše zavisnosti.

To znači da djelotvorna može biti psihoterapija (ako ste tip koji reaguje na psihoterapiju), ili lijekovi s učinkom na središnji živčani sistem - antidepresivi i sredstva za smirenje. Antidepresivi su vrlo pouzdani i djelotvorni te ne izazivaju naviku i zavisnost, dok sredstva za smirenje valja koristiti umjereno i prema potrebi.

Mada postoje snažne genetske i društvene predispozicije za razvoj zavisnosti, one ne isključuju odgovornost zavisne osobe. Najkasnije u onom trenutku kad je upozorena ili kad počne osjećati tegobe, svaka osoba ima mogućnost odlučiti hoće li početi terapiju odvikavanja ili će neodgovorno nastaviti živjeti kao zavisnik.

Praktično je svaki zavisnik, koja god bila njegova droga, svjestan da sebi i drugima čini štetu i zna da postoje načini da se svoje zavisnosti otarasi. Nažalost, mnogi zavisnici svjesno biraju nastavak zavisnosti, jer im je to u prvi mah najudobnije i zahtijeva najmanje odricanja. Zato su zavisnici u cijelosti moralno i kazneno odgovorni za svaku štetu koju prouzrkuju te ne zaslužuju nikakv popust od okoline i pravosuđa za svoje postupke.

Izvor: PLIVA

Povezane vijesti: Upozorenje za muškarce koji pate od migrena Genski defekt uzrokuje ćelavost Zašto mladi ljudi ne koriste kondome? Slušanje muzike znatno smanjuje glavobolju Raste broj muškaraca koji pate od anoreksije Novi uvid u širenje raka Veći rizik od smrti za bebe rođene carskim rezom