14.11.2006.
KAD neko, sjetno i nostalgično, priča o prošlim vremenima - onda je sigurno ostario.
Autor ovog notesa se još "varaka", pa ima običaj kazati kako "svako vrijeme nosi svoje", ali činjenica je da su nekad i lopovi bili kulturniji
i pošteniji.
Ovaj grad potres zadesi oktobra '69, a naredne godine Banjolučani osjetiše njegove blagodeti, koje se, u vidu povoljnih potrošačkih kredita (za
"bijelu tehniku" i kojekakva čudesa) kao blagoslov Božji spustiše na Banju Luku.
Kakva tehnika - kakvi bakrači! Ljudi pokupovaše automobile i još koješta. Tako je i radnik tadašnje "Glasove" štamparije Medo Gradaščević
sve to sredio, pa zahvaljujući poznanstvima, unovčio kredite.
Odšetao on do tržnice da nabavi što je za taj dan planirao, pa nakrcan cekerima, krenu kući. I onda utvrdi da mu je neko "izbunarao" ne samo pare,
nego i sve lične dokumente.
Džepokrađu odmah prijavi policiji, a onda započe mukotrpna procedura oglašavanja dokumenata nevažećim i postupak za dobijanja novih (lična karta,
zdravstvena knjižica, vozačka dozvola itd). Medo je, kao savjestan i lojalan građanin, svojski zapeo, pa istoga i narednih dana cijeli taj "zamajac"
pokrenuo.
A onda - iznenađenje. Sedam dana nakon krađe, na Medinu adresu stiže preporučena koverta. U njoj svi dokumenti i kratka poruka:
"Dragi Mehmede, znam kakva je muka nabaviti nove lične isprave, pa ti ih, evo, vraćam. Lovu sam zadržao. Izvini, molim te".
**********
Stariji Banjolučani pamte pokojnog profesora Stjepana - Stipu Blaževića, jednog od osnivača nekadašnje Srednje muzičke škole i dugogodišnjeg
dirigenta proslavljenog hora "Pelagić". Profesor Stipo živio je u Boriku i vozio "fiću" - automobil primjeren njegovom statusu, odnosno
džepu.
Jednoga jutra, primijeti on, da njegov autić noću "pozajmljuju". Trpio profesor izvjesno ovu nestašnu navadu, pa jedne večeri (nakon što je
rezervoar presušio) na volanu ostavi poruku:
"Nema goriva!".
Sutradan profesora zatiče poruka
"Rezervoar je napunjen". Autić uredan, čist, sve na svom mjestu, a rezervoar - pun do vrha. Zaista. I
vlasnik "fiće" pomiri se sa sudbinom: od tada više nije ni odlazio na benzinske pumpe.
Onda dođe zima. Pao dubok snijeg i dobri se profesor zabrinu, pa na volan prikači novu poruku:
"Čuvajte se djeco - nemam zimskih guma!".
Narednog jutra (i opet) iznenađenje. Na volanu ceduljica koju ostaviše pozajmljivači, a na njoj piše:
"Dvije zadnje gume su zimske - i to nove, a ljetnje su na zadnjem sjedištu".
Dobri profesor je umro i nikad nije saznao ko su "galantni pozajmljivači"...
Piše Slavko PODGORELEC, GLAS SRPSKE
