16.10.2006.
Poigravanje s crnom magijom, urocima i vradžbinama pogubno djelovanje može imati samo ako su u priču uključena sljedeća četiri 'sastojka':
strah, vjera u moć magije, osjećaj beznađa i moćna autosugestija.
Prema definiciji, magija podrazumijeva uspostavljanje kontrole nad događajima, predmetima, ljudima i fizikalnim fenomenima posredstvom mističnog i
paranormalnog. Jedan od najraširenijih oblika je bacanje čini, ritual čija je svrha izazivanje nekog posebnog djelovanja.
Ogroman broj ljudi stvarno i praktikuje takve oblike djelovanja, a njihova su iskustva više nego začuđujuća.
Ipak, kao odgovor na priču o ženi koja se vradžbinom riješila nasilnog supruga, doktor psihologije Vladimir Lebedev navodi primjer iz romana
Agathe Christie čija protagonistica Alice ubije supruga pukom sugestijom, rekavši mu da mu je u kafu stavila otrov od kojeg će umrijeti za pet
minuta.
Otrova, naravno, nije bilo, ali suprug svejedno umire, u čemu Lebedev prepoznaje moćni uticaj sugestije.
Šalica kafe 'čudnog okusa' u priči Agathe Christie na neki je način djelovala kao placebo, koji je na savršen način upotpunio Aliceino priznanje da
je kafa otrovana.
Etnolozi i doktori koji proučavaju plemenske zajednice došli su do sličnih saznanja. Za primjer, američki doktor Garry Wright u svojoj knjizi
'Eyewitness of Sorcery' iznosi sljedeći slučaj: Lusung, vračara u jednom južnoafričkom plemenu, rekla je čovjeku koji je počinio zločin: Umrijećeš
za tri dana. Potom ga je poprskala vodom i oko njegove kolibe prosula crveni prah, a svoje predviđanje ponovila pred ostalim stanovnicima sela.
Njezine su riječi bile poput smrtne presude, kaže Wriht u svojoj knjizi i zaključuje: Niko ga nije ni dotaknuo, ali je kriminalac svejedno
nakon tri dana u svojoj kolibi nađen mrtav.
Naučnici vjeruju da je strah jedan od važnih činioca praznovjerja i da uveliko objašnjava ponekad čudne okolnosti umiranja.
Volja pacijenta u takvim je okolnostima paralizovana, njegova mentalna aktivnost dramatično slabi, a moć objektivnog rasuđivanja uveliko je ugrožena.
On postaje podložniji sugestivnosti, što ga čini idealnim kandidatom za nekontrolisane napade panike, objašnjava Lebedev.
Osim straha, bilo kakva loša vijest kao i osjećaj uzrokovan porodičnom svađom ili prepirkom na poslu, može imati smrtonosne posljedice.
Tako,
na primjer, William Pitt, britanski državnik i premijer, nikada nije uspio nadvladati užas koji je u njemu izazvala vijest da je Napoleon I. 1805.
godine kod Austerlitza porazio rusku i austrijsku vojsku. Od tog je šoka njegovo srce oslabilo, a bolest je kulminirala i dovela do konačne smrti samo
godinu dana kasnije.
Ruski je kompozitor Nikolaj Rimski-Korsakov takođe preminuo od posljedica srčanog udara. Smrt je uslijedila nakon što je čuo da su cenzori iz vlade
zabranili izvođenje njegove opere 'Zlatni pjetlić' 1908. godine.
Navedeni su pojedinci bili srčani bolesnici, tako da je njihova neotpornost na emocionalni stres bila izraženija.
Iz svega se ovoga može zaključiti da će bilo kakve magijske i vračarske aktivnosti imati smrtonosno djelovanje prije svega na ljude koji su opterećeni
strahovima i koji, u pravilu, čvrsto vjeruju da magija ima pokriće u stvarnosti. Potrebno je, međutim, naglasiti da su smrtni slučajevi (uslovno
rečeno) prouzrokovani takvim ritualima vrlo rijetki te je dokazano da pogađaju ljude specifičnog mentalnog sklopa.
Ali, činjenica je takođe da takvi malobrojni slučajevi dobijaju veliku pozornost medija i javnosti, što direktno učvršćuje vjeru u svemoć onih
koji se magijom služe.
