Banja Luka Online - Sačuvajte kosu adekvatnom prehranom

Kosa je jedan od najvećih simbola ženske senzualnosti, no ništa manje nije važna ni muškarcima. Milioni pripadnika jačeg pola muku muče s gubitkom kose kad pređu određenu starosnu granicu. Iako naučnici odavno traže način kako zaustaviti ili barem usporiti ovaj, za mnoge traumatičan fizički i psihološki proces, osnovni način kako sačuvati kosu vrlo je jednostavan – pravilna prehrana

Ćelavost ili alopecija je djelomičan ili potpun gubitak kose, što može biti nasljedna pojava, rezultat hormonalnih učinaka, posljedice bolesti ili starenja. Postoji više oblika i uzroka ćelavosti (prirođena, stečena, hormonalna, itd.), ali najčešći je oblik gubljenja kose, odnosno čak 98 posto svih alopecija, androgena ili muška ćelavost.
Ova vrsta ćelavosti nije jednako rasno raspodijeljena – kod bijelaca 96 posto muškaraca ima neki stepen ćelavosti do dobi od 60 godina.

ZAŠTO JE ĆELAVOST ČEŠĆA KOD MUŠKARACA?

Proces gubitka kose kod muškaraca uzrokovan je prisutnošću androgena, muških polnih hormona.
Kosa se najčešće počinje povlačiti na rubu, u krugu na kruni glave ili na zadnjem dijelu glave. Početak gubitka kose uglavnom se dogodi u razdoblju od 20 do 30 godine života.

Dio vlasišta koji muškarci ne gube ni u najtežim oblicima ćelavosti je kosa na tjemenu.

Naime, vlasi na ovom području nisu obezbjeđene određenim prijemnicima muških hormona. Kod žena hormoni imaju zaštitno djelovanje na metabolizam vlasi, pa im zato kosa puno manje otpada.

Nadalje, ispitivanja su pokazala da dihidrotestosteron, hormon koji nastaje iz metabolizma testosterona, uzrokuje mirovanje i oštećenje folikula dlaka. Naime, ovaj metabolit testosterona veže se na stanice folikula dlaka, čime se usporava ili u potpunosti koči njihov rast. Osim toga, kod muškaraca su folikuli dlaka duži period u fazi mirovanja nego u fazi rasta, dok kosa nastavlja ispadati te se rast dlaka teže uočava.

S druge strane, ćelavost uzrokovana hormonalnim te fizičkim i psihičkim poremećajima, može se uspješno liječiti.

SPAS U MINERALIMA, VITAMINIMA I SOJI

Stari Egipćani borili su se protiv ćelavosti pomoću namaza na bazi ulja i datula, a u antičkoj Grčkoj koristili su mješavinu opijuma i hrena. Maštovitosti nije ponestalo ni u današnje doba, pa se tako praktikuje masaža vlasišta električnom strujom ili lukom, utrljavanje čaja od gospine trave u kožu i slične metode. Kako bi ublažili ovu noćnu moru, muškarci često posežu za raznim lijekovima i preparatima, a nerijetko se odluče za nošenje tupea i perika.
Međutim, mnogi stručnjaci slažu se da se za očuvanje lijepe i zdrave kose najbolji preparati nalaze u – frižideru. Naime, adekvatna prehrana može bar djelomično umanjiti intenzitet njena opadanja te ubrzati njen rast. U metabolizmu stvaranja kose najvažniju ulogu imaju mineralne tvari bakar, cink, željezo i silicij koji često nedostaju u našoj prehrani. Nedostatak željeza i cinka u organizmu najveći je uzrok ispadanja kose, a nedostatak vitamina A može se očitovati kao lagana i krhka kosa. Stoga valja jesti zeleno i žuto povrće, iznutrice i mliječne proizvode.

Najnovija istraživanja pokazala su da proteini soje zaustavljaju nastanak hormona koji uzrokuje ćelavost, stoga je za bolji rast i manje otpale kose svakako konzumirajte. U kosi ima mnogo sumpora, a s obzirom na to da njime obiluju sve vrste luka, osobama koje imaju problema s alopecijom preporučuje se da za ovu vrstu povrća uvijek pronađu mjesto u svom frižideru.

Važnost vitamina C za zdravlje kose također je značajna jer omogućuje bolju cirkulaciju oko korijena dlaka, pa tako tvari nužne za rast brže i lakše dopiru do njega. Sličan učinak ima i vitamin E.

ĆELAVOST POVEZANA S DEPRESIJOM

Najnovije otkriće Jacka Greena, australijskog dermatologa i istraživača, moglo bi donijeti preokret u rješavanju problema ćelavosti – on je, naime, pronašao gen koji uzrokuje jednu rijetku bolest vlasišta. Dermatološka bolest pilli annulati na kraju vodi do potpunog gubitka gena, a otkriće 'ćelavog' gena moglo bi rezultovati lijekom protiv ćelavosti.

Povezanost ćelavosti i depresije dokazao je jedan indijski doktor. On je utvrdio da su ćelavost i depresija poligenične bolesti te da većina muškaraca s poremećajima u raspoloženju pati i od ćelavosti, koja se javljala i kod njihovih bliskih rođaka. Pomalo kontradiktoran rezultat ovog istraživanja bila je i sklonost energičnih i veselih ljudi ćelavljenju.

Da je ćelavost kod muškaraca društveno ipak prihvaćena pojava, dokazuje odluka njemačkog suda koji je odbio tužbu jednog ćelavog muškarca koji se žalio jer muškarcima u Njemačkoj, za razliku od žena, zdravstveno osiguranje ne pokriva troškove izrade perika. Sud je odlučio da se ne radi o diskriminaciji, već je ćelavost kod muškaraca česta, prihvaćena i uobičajena pojava.

Izvor: Tportal.hr