09.10.2006.

Već sam odavno dosadio u najavama članaka koji su smišljeno, urbano i više nego svojim stilom napisani. Ipak kakav bi ja to glupan bio da samo "prepišem" čovjeka, bez, bar nekoliko adekvatnih redaka??

Piše Slavko PODGORELEC, Glas Srpske

STALNO i uporno tvrdim da je Bog (ako postoji) jedan i jedini, za sve ljude.

Pa bio on iznad krsta (križa), polumjeseca, Davidove zvijezde ili nekog drugog simbola. Većina mojih kolega, poznanika i prijatelja uglavnom me podržava u mom ubjeđenju, ali ima i onih koji (ponekad) ustvrde kako je "njihov" Bog - malčice bolji od "onog drugog".

Naravno, uglavnom se to kaže u šali, ali ne zaboravite domaću poslovicu (U šali - uvali).

Neki dan dobijem i potvrdu za tezu iz prve rečenice. Dvije, meni izuzetno drage prijateljice, vjeruju i odlaze u pravoslavnu odnosno katoličku crkvu. Prva je redovno u crkvi za sve vjerske praznike, a druga isto tako, i povrh toga - svake nedjelje. Osim toga, redovno se ispovijeda i pričešćuje. Što bi se reklo - "ortodoksna" je katolkinja.

Pošto sam takav kakav sam, povazdan propitujem snagu njihovog vjerskog ubjeđenja, i u tom "čeprkanju" dođoh do zanimljivog saznanja o sofisticiranom (nipošto modernom!) načinu ispovijedanja vjere.

Kad se Prva suoči sa problemom u kojem samo Gospod može arbitrirati (i to u službenim prostorijama - dakle crkvi), a formalno je spriječena da mu sa tog mjesta uputi molitvu - onda to (za nju) "odrađuje" njena jaranica. U "svojoj crkvi", dakako.

I obrnuto: kada je Druga spriječena (službenim putem ili bolešću) da ode u crkvu, ili zapali svijeću pod križem na katoličkom groblju - obavlja to (u njeno ime) Prva. U "svojoj crkvi" i uz prigodnu molitvu.

Đavo u meni ne spava: lijepo je čuti, ali ima li to efekta?

Kako Gospod gleda na "sofisticirano" odnosno posredovano upućivanje molitvi i iskazivanje poštovanja?

"Nećeš vjerovati! Valjda je to zbog toga što smo 'pozitivne', iskrene u vjeri i istinoljubive" - graknuše uglas.

Dugo mi, u mislima, odzvanjala ova rečenica; kao da sam nekad nešto slično čuo...

I sjetih se "veleizdajničkog procesa" prije tačno 90 godina (aprila 1916.) na kojem su šesnaestorica Banjolučana (zbog navodne kolaboracije u atentatu na Franca Ferdinanda) osuđeni na smrtne kazne.

Nadigla se tada cijela vjerujuća Banja Luka pa se, u crkvama i džamijama, Bogu molila za spas nevinih.

I Gospod ih usliši: sredinom 1917. austrijski car Karlo potpisao je Ukaz o pomilovanju "veleizdajnika"...

Ja sam iz ovoga nešto "skontao". Jeste li i Vi?

Povezane vijesti: Drevni astronauti