Mnogi naučnici intenzivno rade na pronalaženju ekonomski isplative upotrebe drugih, čistijih izvora energije, od vjetra i sunca, preko vodonika do
sasvim egzotičnih - kao što su mikrotalasi.
Upotreba tih talasa već je veoma rasprostranjena - oni se koriste u radarima, a u Sjedinjenim Državama i drugim zemljama gotovo da nema domaćinstva
koje nema takozvanu mikrotalasnu rernu. Visokofrekventni oscilator, nazvan magnetron, proizvodi snažan snop elektromagnetnih talasa koji se
usmjeravaju ka anteni - ako je riječ o radaru, ili ka posudi sa nekom hranom ako je riječ o rerni. Britanski naučnik Rodžer Šojer eksperimentiše sa
idejom da energiju mikrotalasa iskoristi za pogon svemirskih letjelica, a jednoga dana možda i zemaljskih vozila - automobila i aviona. Kada se
usmjere u jednom pravcu mikrotalasi zaista vrše izvjestan pritisak, reda veličine mikrograma. Ali Šojer veruje da bi, uz odgovarajuće uslove, ta
energija mogla da bude znatno veća. Za to bi najpre trebalo konstruisati komoru koja bi bila savršeno rezonantna sa frekvencijom mikrotalasa. Takodje,
komora bi morala da bude superprovodljiva, što znači ohladjena skoro do apsolutne nule, na kojoj gas helijum postaje tečan. Ali Šojer kaže da bi možda
mogao da konstruiše mikrotalasni motor koji bi radio na nešto višoj temperaturi tečnog vodonika, što bi bilo lakše sagraditi.
On se nada da bi prvi superprovodljivi mikrotalasni mlazni motor mogao da demonstrira već kroz dvije godine.
