22.09.2006.
U moru pisanja i šaranja na temu Banjaluke rijetko se nađe neko štivo vrijedno citiranja, pa se tako desi da Banjalukaonline nema šta pametno
prepisati danima, a da mi amaterski pišemo.. ne valja.
Ipak, otkako smo krenuli sa prepisivanjem tekstova Slavkovih vidi se ko to zna da piše onako kako odgovara tematici našeg portala. Još jednom, svaka
čast majstore!
Piše Slavko PODGORELEC, Glas Srpske.
Ispratih staru koleginicu i dobru prijateljicu. Dvadesetak godina radi u Londonu kao arhitekta, a ljeti obavezno navrati u "Bajnu Luku", kod tata
Ostoje.
Gleda ona ove naše cure, pa će iznebuha:
"Baš kao Iranke u Londonu!"
"O čemu ti to?" pitam.
"Jes' majke mi! Iranke su nešto tamnije od Londončanki, a kosa im spržena hidrogenom. Ove naše su duplo prepržene: u solarijumu nakvarcale tijelo, a
hidrogenom ofurile glavu" mrmlja moja pobratimka.
I onda mi puče pred očima: pa sve su iste - klonirane, kao da ih je Boro na 'drebanku' izrezao!
Osvrnem se, i na jedvite jade ugledah jedinstvenu djevojku: prirodna brineta, diskretna šminka, grudi blago naglašene skromnim 'dekolteom', a
zanosnu i nesumnjivo atraktivnu figuru naslućuje joj vjetrić koji pripija 'midi' haljinu uz duge noge i tijelo...
Ništa na njoj nije na "izvol'te!" (kao u mesnici) - a sve se nazire.
U bujici plavuša sa isturenim bistama, ogoljelih pupkova, butina, stražnjica i 'ginekoloških' šorceva, ljepotica uopšte nije djelovala izgubljeno:
osim mene, u nju su buljili svi muškarci kraj kojih je prolazila. Doslovno - svi.
Te večeri ONA je bila 'zvijezda' banjolučkog korzoa.