Banja Luka Online - Banja Luka i Banjolučani

Priča o onoj "staroj" predratnoj Banjaluci vjerovatno nikad neće nestati. Vremenom one blijede, ali tu i tamo se pronađe po koji entuzijasta, novinar ili grupa amatera kao što smo mi pa razbuktaju sjećanje sve manjeg broja onih pravih nostalgičara za tim vremenima. hebi ga, ubi nas kapitalizam i njegovi nusefekti.

O tim vremenima mi ne pišemo, bili smo vrlo mladi tako da se tek pokoji od nas sjeća nekih predratnih priča i događaja. Zato volimo da slušamo i čitamo o tome.

Piše Slavko PODGORELEC, Glas Srpske

http://www.banjalukaonline.com/foto/banjaluka_slavko.jpg

BIO je Banjolučanin sa velikim "B". Pokojni Augustin - Gusti Nikić. Bio je hroničar stare Banje Luke i u ovom Listu objavljivao pitke, jednostavne i pune topline crtice iz gradskog života između dva svjetska rata. Pisao je o vremenu kada se živjelo po onoj "Izjutra prvo pogledaj u komšiju, pa onda u Sunce".

Kada se, potkraj osamdesetih, počeo raspirivati kasniji požar nacionalističkih strasti - Gusti je bio očajan. Maja 1990. banjolučka Eparhija srpskopravoslavne crkve i Biskupija katoličke crkve u Banjoj Luci izdale su zajednički apel pod naslovom "Preklinjemo Vas - ne dajte se zavesti!". Tim povodom, Gusti se pismom (čiju kopiju sam nedavno pronašao) obratio srpskopravoslavnoj Eparhiji.

"Nakon zajedničkog Apela Eparhije i Biskupije, a objavljenog u sredstvima javnog informisanja, počeo sam razmišljati kako da najdjelotvornije podržim napore koje ulažete da se otpočne ujutro ustajati, uvečer lijegati, zaspivati i spavati zdrava, čista razuma, bez crnih misli i zlih namjera.

Naime, Vaš apel pod naslovom "Preklinjemo Vas - ne dajte se zavesti!" nije samo mene pokrenuo na razmišljanje nego i veliki broj dobronamjernih žitelja banjalučke Eparhije i Biskupije banjalučke.(...)

Ukazala mi se prilika da svoju iskrenu zahvalnost izrazim sada umrlim sveštenicima Vaše Eparhije, među kojima su pokojni Dimitrije i Milutin Eskić, te nezaboravni pokojni proto Momir Umićević.

Zahvalnost sjeni pokojnog protojereja Dimitrija izražavam sada, mada su to nebrojeno puta činili moji preci sa uvažavanjem, kroz uzajamne posjete za života, a zahvalnost umrlim iskazivali molitvama, sa ili bez brojanica, glasno i razgovijetno izgovarajući riječi: "POKOJ VJEČNI DARUJ IM, GOSPODINE!"

Nakon toga bi, šapatom, izgovarali imena dobročinitelja protojereja rebrovačkog Dimitrija Eskića, njegovog sina Milutina, te kćeri Savke i Mileve.

S obzirom na to da je proto Vujadin Novković naslijedio pokojnog Dimitrija Eskića, te da je proto Vujadin, brat moga ratnog druga Ljube Novkovića, koji je umro 11. decembra 1944. godine, moram kazati kako smo ga sahranili.

U pogrebnim obredima su mi pomogli odbornik narodnooslobodilačkog odbora Novi Šeher Milorad Nedić, katolički župnik fra Bosiljko Bekavac sa časnim sestrama koji su Ljubu pripremili za sahranu. Sahranjen je uz vojne počasti na srpsko-pravoslavnom groblju u selu Brezovi Dani, opština Maglaj.

Grob sina Ljube posjetio je, nakon više godina, otac Teodor i tom prilikom (tako mi je pričao njegov drugi sin, a Ljubin brat proto Vujadin), na Ljubinom grobu zatekao je jedru jabuku-zeleniku.

Molim Vas, da moja glasna razmišljanja pročitate, te da sve ovo čuvate i sačuvate" - pisao je Banjolučanin Augustin - Gusti Nikić srpskopravoslavnoj Eparhiji banjolučkoj, dana 27. maja 1990. godine.