15.08.2006.

Ljenost nam prelazi u naviku, što nema veze sa ciganima iz naslova pa se tako ovaj put grebemo o Glas Srpske. Ne da nam naša potpuno amaterska slika novinarstva da ovako sročimo tekst pa da si ne znam šta. U tim slučajevima priležemo starom i dobro oprobanom receptu svih ovdašnjih portala. Razlika je što banjalučki, Banja Luka Online taj copy-paste radi sa stilom aaa??

Piše Slavko PODGORELEC, Glas Srpske

DAVNE 1978. osnovan je KUD "Veseli brijeg". Utemeljili su ga Ramo Mujkić i danas pokojni Zoran Šljivić. Kruna je to poslijeratne emancipacije naših Cigana koji su se ovdje skrasili krajem 16. i početkom 17. vijeka. Ramo je predvodio cigansku brigadu na omladinskim radnim akcijama, osnovao fudbalski klub "Brazil", iskorjenjivao ulično prošenje i natjerivao djecu, svoju i tuđu, u školu. Batinama.

Sedamdesetih je dovršavan vodovod, asfaltiranje, elektrifikacija. U Društvo su primani samo oni na redovnom školovanju ili u radnom odnosu. Igranje u folkloru ("tamburanje") i javni nastupi bili su nagrada za dobro učenje i ponašanje. Prema nepisanom kodeksu. A on je, uz ostalo, podrazumijevao da Cigani-nomadi, na proputovanju, na Veselom brijegu uživaju "azil" najduže tri dana (svakog gosta tri dana dosta). Za to vrijeme se ne smije dogoditi ni najmanja krađa, a ne smije se ni prositi. Policija već godinama ne zalazi na Veseli brijeg, izuzev uobičajenog patroliranja.

Deset godina nakon osnivanja KUD-a načinjena je detaljna obrazovno-socijalna "statistika" koju juče pronađoh.

"U Banjoj Luci živi 3.278 Roma, od čega 969 na Veselom brijegu razvrstanih u 163 porodice. U stalnom radnom odnosu je 60, u penziji 30, zaposleno kod privatnika 47, 26 uživa socijalnu pomoć, a na redovnom školovanju je 75 Roma. Sa završenim fakultetom ili višom školom, srednjom školom, odnosno zanatom, registrovano je 26 žitelja Veselog brijega: dva profesora, po jedan inženjer i nastavnik, tri učitelja, po dva upravna odnosno medicinska tehničara i konobara, po jedan poljoprivredni i hemijski tehničar, četiri trgovca, isto toliko varilaca, dva limara i jedan auto-lakirer".

Veseli brijeg 1988. bijaše "bombon-naselje". Sa lijepim kućama. Koju godinu kasnije svi su, sem jednoga, morali bježati. U bijeli svijet.

"Hebeš zemlju iz koje Cigani bježe!", reče tada jedan stari Banjalučanin.

Ima već lijepih godina otkako se Mujkići navraćaju (uglavnom ljeti) i pozivaju komšije da se vrate i saniraju minirane i sagrade nove kuće. Da uklone fudbalsko igralište podignuto na njihovom stoljetnom groblju.

Ali - ne ide. Birokratija je, čini se, posebno isprojektovana za Cigane.

"Otkuda ti u Banjoj Luci?!", pita (nimalo ljubazna) službenica Mesuda Mujkića, pionira-povratnika i člana porodice koja obitava na Veselom brijegu najmanje 150 godina.

"A odakle, ti gospođo, u Banjoj Luci ?!", kontrira rezignirani Mesud.