03.07.2006.

'Da Vincijev kod' samo je posljednji u nizu filmova čijem je dolasku u kina prethodila žestoka buna religijskih udruženja, moralista i istoričara. Na svu sreću, ovaj put nije bilo pucnjave, linčeva i razbijenih glava – sve je završilo samo prijetnjama i debelom zaradom na kino blagajnama
Takvi se filmovi pojavljuju s vremena na vrijeme, a iako mnogi od njih nisu odabranu temu dotakli na nimalo kontroverzniji način od svih ostalih filmova snimljenih prije ili poslije njih, medijska prašina koja se podigla, uzdigla ih je iz gomile. Mi ćemo vam predstaviti neke od najpoznatijih, i to hronološkim redom.

Rođenje nacije (1915.)
Kontroverza: Epska priča D. W. Griffitha o građanskom ratu i kasnijoj obnovi Amerike prepuna je inovativnih filmskih rješenja – kretanja kamere i tehnike montaže predstavljene u tom filmu u upotrebi su još i danas. Nažalost, film je isto tako prepun rasizma, jer prikazuje pripadnike KKK-a kao prave junačine, dok su crnci (koje su glumili bijelci lica obojenog u crno) opisani kao paraziti i grabežljivci.
Reakcija: NAACP (organizacija za zaštitu obojenih) je zahtijevao zabranu prikazivanja filma u cijeloj Americi i film se našao na sudu više puta od i jednog drugog filma u istoriji. Mnoge lokalne vlasti su zaista zabranile prikazivanje filma, a u nekim gradovima gdje je prikazivan izbile su pobune. Ipak, 'Rođenje nacije' je postalo veliki hit, s time da stoji optužba da je kriv za ponovno dizanje glave KKK-a, koji je do tada dugo godina bio tih i skoro zaboravljen.
Posljedice: Silne legalne bitke dovele su do presude Vrhovnog suda kako se filmovi ne mogu pozivati na zaštitu Prvog amandmana američkog ustava, i ta je presuda bila važeća sve do 1952. Grifith je pak godinu dana kasnije izbacio još inovativniju 'Nesnošljivost'.

Zlatno doba (1930.)
Kontroverza: Dugometražni film Luisa Bunuela i Salvadora Dalija uslijedio je nakon slično šokantnog, kratkog filma 'Andaluzijski pas'. Ovu nadrealističku satiru obilježile su seksualno sugestivne scene, kao i otvoreno izrugivanje organizovanim religijama. Reakcija: Na premijeri u Parizu publika je podivljala – bacali su tintu na platno, pucali iz pištolja u zrak, a u predvorju su uništili skoro cijelu izložbu Dalija, Joan Miróa, Man Raya i ostalih savremenika. Na kraju je policija zabranila film.
Posljedice: Decenijama je film bio dostupan samo u izrezanim, skoro negledljivim kopijama, sve dok 2004. nije bio restaurisan i sada se može vidjeti onako kako ga je 1930. vidjela bijesna pariška publika. Za samo dvadesetak dolara plus troškovi prevoza.

Trijumf volje (1935.)
Kontroverza: Poput 'Rođenja nacije', dokumentarac Leni Riefenstahl o velikom nacističkom skupu 1934, gdje je Hitler prikazan kao božanstvo koje se spustilo s neba da povede mase, do danas je hvaljen zbog nekih tehnoloških inovacija i proklet zbog korištenja umjetnosti u svrhu propagiranja zla.
Reakcija: Riefenstahl, koja je 1938. napravila još jedan dokumentarac za Hitlera, je nakon II. svjetskog rata završila tri godine u zatvoru, ali je na kraju puštena jer ju je sud oslobodio optužbi za saradnju s nacistima.
Posljedice: Saradnja s Hitlerom je označila kraj Leni Riefenstahl kao režiserke. Sve do svoje smrti 2003. tvrdila je da nije simpatizerka nacista, a u nekoliko zadnjih intervjua izjavila je kako bi bilo bolje da se nikada nije rodila i napravila tih nekoliko filmova.

Džungla na školskoj tabli (1955.)
Kontroverza: Postavljena u siromašnu urbanu školu, ova džungla je postala poznata zbog odlučnog učitelja koji se bori protiv maloljetnih delikvenata, ali joj je najveću slavu donijelo prvo korištenje rock'n'rolla u filmu, jer je pjesma 'Rock Around the Clock' puštana na početku i na kraju filma.
Reakcija: Mlada publika u Americi i Velikoj Britaniji je bila toliko uzbuđena prvom pojavom rocka u kinima da je ta ista kina totalno demolirala. Prikaz međugeneracijskog rata nije se sviđao ni američkoj vladi pa je američki ambasador u Italiji uspio isposlovati da se film povuče s filmskog festivala u Veneciji.
Posljedice: 'Džungla' je zaradila četiri nominacije za Oscara, rock'n'roll se probio u filmove, a maloljetnička delikvencija je postala vrlo popularna tema. A u Veneciji više ne primaju političke narudžbe.

Duboko grlo (1972.)
Kontroverza: Nakon izlaska, ovaj film, u kojem je Linda Lovelace glumila ženu s klitorisom smještenim u grlu koja zbog toga uživa jedino u oralnom seksu, bio je najpoznatiji pornofilm koji je dospio do široke publike.
Reakcija: Ako je 'Rođenje nacije' film s najviše sudskih procesa iza sebe, 'Duboko grlo' se nalazi na sigurnom drugom mjestu. Sudovi širom Amerike su pokušali zabraniti film zbog nepristojnosti (dok su pristojne pornofilmove ostavljali na miru), što je dovelo samo do još većeg interesa javnosti pa su ljudi, poznati i nepoznati, stajali u redovima pred kinima kako bi vidjeli o čemu je riječ.
Posljedice: Film je zaradio 600 miliona dolara, plasirao Lindu Lovelace među zvijezde (ona je kasnije odbacila porno karijeru i tvrdila kako je na to bila natjerana) i dao nadimak čovjeku koji je novinarima odao tajne u aferi Watergate.

Posljednje Hristovo iskušenje (1988.)
Kontroverza: Scorsesejeva adaptacija romana Nikosa Kazantzakisa u kojem je Isus prikazan kao biće koji se bori sa svojom ljudskošću (uključujući fantaziju o odbacivanju sudbine i svjetovnom životu s Marijom Magdalenom), prije nego što je prihvatio svoje božansko podrijetlo i žrtvovao se na krstu. Juda je bio prikazan kao mudar i hrabar lik koji prihvata svoju ulogu u Božjem planu i izdaje Isusa.
Reakcija: Iako je uvjereni katolik Scorsese branio svoj film kao totalnu afirmaciju vjere, našlo se dosta hrišćanskih grupa koje su film proglasile svetogrđem i pornografijom. Neki su željeli otkupiti sve kopije kako bi ih uništili, dok su drugi pozivali na bojkot Universala. Scorsese je dobivao smrtne prijetnje, a jedna je francuska fundamentalistička hrišćanska grupacija otišla tako daleko da su u pariškom kinu bacali Molotovljeve koktele. Taj je 'protest' završio sa 13 ozlijeđenih, od kojih je četvero bilo teško opečeno.
Posljedice: Sve se to vrlo negativno odrazilo na publiku – film je u kinima zaradio samo osam miliona dolara i godinama nakon toga niko u Holywoodu nije pomišljao na snimanje nekog filma s religijskom tematikom.

Sirove strasti (1992.)
Kontroverza: Čak i tokom produkcije, scenarij je postao ozloglašen zbog glavnog ženskog lika, biseksualke za koju se sumnja da je serijski ubica muškaraca.
Reakcija: Homoseksualna udruženja su proglasile karakterizaciju likova homofobičnom, udruženja za prava žena proglasile su je ženomrzačkom, a za vrijeme snimanja stalno su se u blizini održavale neke demonstracije. Kada je počelo prikazivanje filma, protestanti su pokušavali odbiti gledaoce otkrivanjem zapleta noseći majice s natpisom 'Catherine je kriva' ispred kina.
Posljedice: Protesti su se utišali kada je postalo jasno da je Sharon Stone svoj lik prikazala s puno manje stereotipa nego što se tvrdilo prije gledanja filma. 'Sirove strasti' su postale ogroman hit, i danas se pamte samo po čuvenom ukrštanju nogu Sharon Stone u policijskoj stanici.

Rođeni ubice (1994.)
Kontroverza: Film Olivera Stonea o bračnom paru serijskih ubica bio je u isto vrijeme satirički komentar o tome kako mediji glorifikuju nasilje, kao i pravi primjer glorifikovanja nasilja.
Reakcija: Mediji su vrlo brzo okrivili film za nekoliko pravih krvoprolića, iako je bilo vrlo malo dokaza kako su ta ubistva inspirisana filmom. Hajci su se pridružile i mnoge poznate osobe pa je John Grisham izjavio kako bi filmaši trebali krivično odgovarati ukoliko njihovi filmovi budu inspiracija za prave zločine.
Posljedice: Porodice nekoliko žrtava su tužile sudu Stonea, producente i distributere filma, ali je sud u Louisiani odbacio slučaj uz obrazloženje kako su filmaši zaštićeni Prvim amandmanom ustava. Dok se opet ne ispostavi kako ih isti amandman ne štiti – u Americi se to izgleda ciklično mijenja.

Da Vincijev kod (2006.)
Kontroverza: Držeći se vjerno bestselera Dana Browna, film donosi priču o dva naučnika koji otkrivaju 2000 godina staru tajnu o Isusu Hristu, tajnu koju Crkva (a posebno jedan monah) želi zadržati tajnom pod svaku cijenu. Režiser Ron Howard je odbacio molbe raznih vjerskih grupacija da završi film s istaknutim upozorenjem kako se radi o čistoj fikciji.
Reakcija: Prije prikazivanja filma, Sony je lukavo postupio izbacujući site na kojem su teolozi, istoričari i ostali 'razotkrivači' Da Vincijevog koda mogli stavljati svoje eseje i napadati ideje u filmu. To je spriječilo vjerske grupe u Americi da pozovu na masovno bojkotovanje filma, ali ne i Vatikan koji je u potpunosti odbacio film, pa je u nekoliko zemalja došlo do bojkotovanja, rezanja pa čak i potpune zabrane filma.
Posljedice: Usprkos napadima na njega, hit status 'Da Vincijevog koda' nikada nije bio upitan, jer je već i knjigu širom svijeta pročitalo na desetine miliona ljudi. Najveće napade je pretrpio Tom Hanks, kojemu stilisti i frizeri nikako nisu mogli oprostiti izbor masne fudbalerke, ali modna policija još nema toliku moć, pa film još uvijek možete pogledati.