26.06.2006.

Ako ste mislili da su ljudi nenadmašni inventivci na polju seksualnog života, gadno ste se prevarili - u tome nas nadmašuju čak i grinje. Čudesan svijet parenja i zavođenja i potpuno bizarnih postupaka sasvim običnih životinja u najmanju ruku iznenađuje
Premda se jednom od 'isključivo ljudskih' osobina smatralo vođenje ljubavi iz zadovoljstva, a ne radi reprodukcije, ta je teorija davno pala u vodu. Pokazalo se da nismo jedini u svemiru koji fizički iskazujemo ljubav, a neke od ovih životinja, iako se pare zbog produženja vrste, to rade toliko maštovito da ih vrijedi spomenuti.

Maratonski seks lignji
Lignje su velika i raznolika grupa glavonožaca, od kojih većina živi samo jednu godinu i umire nakon mriještenja. Parenje započinju kružnim, zavodničkim plesom vrteći se oko mrestilišta koje u promjeru doseže dvjestotinjak metara.
U svitanje počinju voditi ljubav i nastavljaju cijeli dan, a odmaraju se samo u trenutku kad se ženka odvoji kako bi na dno polegla jajašca. Kad se vrati mužjaku, nastavljaju sa započetim. Kako sunce zapada, par odlazi u dubine jesti i odmarati, a s prvim se zrakama sunca vraća na jučerašnje mjesto i nastavlja s cjelodnevnim parenjem.

Ljubavni ples pingvina
Jedna vrsta pingvina s Antarktika partnerku osvaja kotrljajući kamen pred njenim nogama. Pingvini uopšteno teže monogamnosti i vole 'biti u braku' iako trpe dugotrajne odvojenosti zahvaljujući migracijskim navikama. Nakon što se ponovno pronađu, zaljubljeni pingvini će stajati prsima okrenuti jedno prema drugom, zabačenih glava i glasno pjevati dok im peraje stoje ukočene prema nazad i tresu se. Dvije sedmice nakon toga bračni se savez konzumira. Mužjak svoje namjere suprotnom polu pokazuje tako što položi glavu na njen trbuh, nakon čega zajedno odlaze na dug put u potrazi za privatnošću, iako sam polni čin traje samo tri minute. Nijedno od njih dvoje neće se ponovno pariti iste godine.
Mužjak ove vrste pingvina svoju partnerku mora odabrati iz kolonije koja broji preko milion životinja, a svoj izbor daje do znanja kotrljajući kamen pred nogama ženke. Kamenja za vrijeme parenja redovno manjka jer ga koriste i za podizanje zidova oko gnijezda, pa postaje savršeno normalno da kradu jedni od drugih. Ako ženka prihvati ponuđeni kamen, stanu jedan uz drugog dodirujući se trbusima i pjevaju pjesmu parenja.

Uzbuđene lasice plešu
Ratni ples obično slijedi nakon igre ili uspješne krađe igračke ili nekog drugog predmeta.
Lasice, kad su neuobičajeno uzbuđene, izvode 'ratni' ples koji se sastoji od niza pomahnitalih skokova. Ples prati izvijanje leđa, ispuštanje zvukova i zviždukanje, kao i ukočeni rep.
Iako takvo ponašanje i plesanje na prvi pogled djeluje kao izraz straha ili ljutitosti, uglavnom su lasice samo uzbuđene i potpuno bezopasne za ljude.

Male gadosti dikobraza
U vicu odgovor na pitanje: Kako to dikobrazi rade? glasi: Vrlo oprezno! Međutim, stvarnost je više bizarna nego opasna. Ženke su, naime, vrlo rijetko spremne na odnos, pa u tim trenucima ostavljaju hranu, približe se mužjacima i kunjaju. U međuvremenu mužjaci jedni prema drugima postaju agresivni i započinju s periodom bjesomučnog njuškanja svakog mjesta na kojem je njihova odabranica ostavila trag urina. Za njih to predstavlja snažan afrodizijak.
I dok se ona kraj njega mrgodi, on počinje 'pjevati'. Daje joj do znanja da je spreman na seksualni odnos, a ona, ako nije spremna, bježi, a ako je raspoložena, oboje se uspravljaju okrenuti licem u lice i trljaju trbusima. Zatim mužjak pošprica svoju ženku urinom tako da je mokra od glave do pete. Budući da mu mlaz može ići preko dva metra u daljinu, savjetuje se da se u zoološkim vrtovima držite podalje od njihovih kaveza jer nikad ne znate je li mužjak napaljen ili nije.

Žabe gurmani
Vrsta žaba Rheobatrachus, s prirodnim staništem u istočnoj Australiji, imala je neobičnu naviku hranjenja vlastitim izlegnutim jajašcima. Upravo ih je ta jedinstvena roditeljska briga činila raritetom u životinjskom svijetu. Naime, nakon što bi mužjaci vanjskim putem oplodili jajašca, ženka bi ih gutala.
Nije, međutim, poznato jesu li ženke jele glavonošce ili jajašca, budući da ta zanimljivost prije njihova izumiranja nikad nije ispitana. Posljednji je primjerak žabe Rheobatrachus u zatočeništvu umro 1984. godine.

Raskalašena zmija halter
Takozvana zmija halter, prepoznatljiva po crvenim bočnim prugama, mala je i vrlo otrovna te živi u Kanadi i na sjeveru SAD-a. Njihovi vrlo neobični načini parenja dobivaju razmjere goleme orgije.
Oko 25.000 ovih zmija zajedno ukliže u veliku jamu, nestrpljivo iščekujući parenje. U toj strci ženka može imati i stotinjak mužjaka koji se natječu za nju, a smotuljci zmija koje se pare dosežu preko pola metra visine. Ponekad se događa da ženka pod gomilom bude zdrobljena, ali mužjaci su i dalje toliko neobuzdani i pohotni da se nastavljaju pariti, te se tako smatraju prvom vrstom zmija nekrofila u istoriji zoologije.

Nilski konji zavode mokraćom i izmetom
Nilski konji su, naime, razvili vlastiti sistem aromaterapije. Oni partnere privlače obilježavanjem teritorija, i to obavljanjem male i velike nužde istovremeno. Nakon toga zaljubljeni nilski konj vrti rep poput propelera kako bi svoje zamamne mirise i preostale tekućine raspršio u svakom smjeru.
Neobično, ali to privlači ženku i par započinje predigru koja se sastoji od valjanja i prskanja u vodi prije nego što se smire i bace na posao.

Kako stvoriti vlastitog mužjaka?
Odgovor na to može nam dati jedino grinja koja je parazit na čahurama jedne vrste kopnenih crva. Parazit poznat pod imenom Histiostoma murchiei stvara si vlastitog 'supruga' češanjem. Tako polaže jajašca koja se u odrasle jedinke razvijaju bez oplodnje. Majka tada ima seksualni odnos sa sinovima tri do četiri dana nakon izlijeganja jajašca, nakon čega muški potomci umiru.

Monogamni morski đavo
Poznate su mnoge vrste riba slikovitog naziva morski đavo (Lophius piscatorius) koje uglavnom žive u velikim morskim dubinama, a neke od njih imaju doista jedinstven način parenja. Budući da se rijetko nalaze same, a češće u grupama, partnericu nije lako pronaći, naročito u vrijeme mriještenja. Kad se mužjak te vrste izlegne, opremljen je nevjerovatno razvijenim organima njuha koji otkrivaju mirise u vodi.
Nemaju probavni sistem, pa se ne mogu hraniti individualno, već moraju pronaći ženku, i to brzo, ili umiru od gladi. Kad je mužjak pronađe, ugrize je za bok i ispušta enzim koji rastvara kožu na njegovim ustima i na njenom tijelu dok se ne spoje 'krvnom vezom'. Mužjak tada atrofira u ništa više nego par gonada (rasplodnih organa) koje ispuštaju spermatozoide. Iako se ovdje radi o ekstremnom primjeru seksualnog dimorfizma, ženki je uvijek osiguran partner kad je spremna na parenje.

Ihneumon ose kao horor likovi
Ihneumon ose su vrsta insekata koje bi mogle inspirisati horor filmove: odabiru žrtvu, najčešće gusjenicu, i zatim u nju uštrcavaju jajašca. Često uz jajašca uštrcavaju i otrov koji paralizira žrtvu, ali je ne ubije. Tortura, međutim, nije gotova. Osa nakon toga jede gusjenicu, ali tako da je što duže održi na životu, pa se prvo baci na masne naslage i probavne organe, ostavljajući srce I nervni sistem za kraj!
Charles Darwin je, otkrivši jezovitu životnu priču Ihneumone, u jednom pismu američkom botaničaru Asi Grayu napisao: Ne mogu samog sebe uvjeriti da bi dobronamjerni i svemogući Bog stvorio biće poput Ihneumon ose, s očitom namjerom da se hrani živim tijelom gusjenice!