24.06.2006.
Svaki istorijski period donio je vlastite trendove i određene modne zakonitosti. Neke smo prihvatili kao normalne, a neki su još uvijek u
tolikoj mjeri nezamislivi današnjoj 'naprednoj' civilizaciji da ih se svrstava u najbizarnije postupke koje je čovjek bio kadar učiniti radi toga da
bude moderan i izgleda privlačno
oličenje renesansnig ideala ljepote
Već su stari
Egipćani bili poznati po svojoj predanosti uljepšavanju - dovoljno je spomenuti bojenje kose kanom, obilno nanošenje
šminke i mazanje eteričnim uljima koja su koristili u hektolitrima.
Osim toga, Egipćani su posebno cijenili parfeme, ali za razliku od nekih kasnijih, po mnogim mišljenjima i civilizovanijih perioda, nisu ih koristili
radi prikrivanja neugodnih tjelesnih isparavanja.
Zapravo su mnogo držali do higijene, prali su se i po nekoliko puta dnevno i brijali su cijelo tijelo, ne samo radi estetike, već i da bi spriječili
potencijalne tegobe.
Sve navedeno se i ne može svrstati u bizarne pojave jer samo svjedoči o visokom stepenu civilizovanosti ovog drevnog naroda, ali to ne znači da
Egipćani nisu imali svojih mušica. Na primjer, raditi svakodnevne poslove i hodati po suncu potpuno nauljena tijela vjerojatno nije bilo nimalo
ugodno.
Još je manje bilo ugodno nositi perike, često podstavljene palminim vlaknima da bi im se dodatno povećao volumen. Osim toga, u svojoj opsjednutosti
higijenom znali su otići i predaleko – na primjer, redovno pranje zuba nekom vrstom paste koja je sadržavala sodu bikarbonu uzrokovalo je propadanje
cakline, pa stoga nije neobično to da gotovo sve pronađene mumije imaju potpuno uništene zube.
RENESANSNI STEZNICI I BAROKNE PERIKE
Nakon Egipćana, ljudi su pomalo počeli zaboravljati da su pranje i ugodan miris poželjni u civilizovanim društvima. Međutim, uz modu koja je s
vremenom počela nametati vrlo brutalne odjevne predmete, nedostatak lične higijene postao je manje važan problem. Ukoliko podvezivanje stopala mladih
kineskih aristokratkinja izaziva zgražanje, što tek reći na modne blagodati koje je donijela kasna renesansa?
Renesansni ideal ljepote bilo je tijelo naglašenih geometrijskih linija, bez najmanjeg traga ženstvenosti. Stoga su se djevojčicama
od puberteta grudi povezivale daščicama da uopše ne bi narasle, a tijelo bi se sapelo u težak steznik učvršćen npr. ribljim kostima. Rezultat –
potpuna deformacija torza pri kojoj se rebra praktički spajaju s prednje i stražnje strane.
Za razliku od renesanse, barokni steznik podiže i otkriva grudi, ali to ne znači da i u tom periodu nisu stvorene neke nove 'sprave za mučenje'.
Barok je donio perike, teže i brutalnije od onih egipatskih. Počele su se nositi krajem 17. vijeka kad su ih uglavnom nosili
muškarci, da bi uskoro trend počele slijediti i žene. Stoga je samo 1763. godine u Parizu otvoreno čak deset akademija za ženske frizure. Barokne
perike stremile su neslućenim visinama - vitice i kovrče slagale su se preko jastučića, a kasnije i preko metalnih konstrukcija; bile su ukrašene
modelima brodova, farmi sa životinjama i sličnim bizarnim dekoracijama.
Te se perike sedmicama nisu skidale, pa su se počeli proizvoditi štapovi za češanje glave ispod njih (glava je, usput rečeno, bila prepuna lišajeva i
raznoraznih nametnika). Osim toga, goleme perike dovele su dame i gospodu u situaciju da su morali spavati s mačkama, jer je mast koju su nanosili na
tu gomilu kose privlačila miševe.
Kasniji trendovi su ipak bili umjereniji, ali udobna odjeća se još dugo nije nosila, jednako kao što je trebalo proći dosta vremena da bi se ljudima
omililo pranje (iako nekima, nažalost, i danas teško pada).
TEŠKO DOSTIŽNE SAVREMENE BIZARNOSTI
Dvadeseto stoljeće je donijelo prevrat - Coco Chanel je ukinula steznik, Mary Quant je zaslužna za mini suknju, moda danas nema granica i prvenstveno
je (u poređenju s prošlim vremenima) okrenuta udobnosti.
To ne znači nužno da se današnja civilizacija odrekla bizarnosti, dapače ljudi su pronašli tehnologije i inspiraciju da sebi naštete na sasvim nove
načine.
Na primjer, razvoj estetske hirurgije doveo je do toga da čovjek sa svojim tijelom može izvesti sve što poželi. Neki su tu pogodnost iskoristili do
krajnjih granica i pretvorili se u čudovišta uz pomoć hirurga, čije su moralne i etičke osobine toliko upitne da bi se i sami mogli naći na popisu
luđaka koje su pristali operisati.
U tom kontekstu ispada da je 'klasična' estetska hirurgija koja one željne vječne mladosti pretvara u voštane lutke pravi mačji kašljić u poređenju
s onim što su od sebe napravili
Dennis Smith i Jocelyne Wildenstein .
Dennis Smith, čovjek-tigar
Jocelyne Wildenstein prije...
...poslije brojnih operacija
Da ne bi bilo zabune, na popis bizarnosti koje danas radimo radi ljepote mogu se uvrstiti i mnoge društveno prihvaćene pojave. Kult ekstremne
mršavosti, započet 90-ih s
Kate Moss definitivno je u vrhu 'najbolesnijih' pojava. Nošenje umetaka u kosi (bez prethodnog
promišljanja odakle ta kosa zapravo potiče) slijedi ga u stopu. Bogati i slavni hvale se korištenjem krema za lice koje pomlađuju, a čiji sastav niko
normalan ne bi želio znati. I tako dalje, i tako dalje...
Kad se sve ovo sagleda, očito je da kroz čitavu istoriju biti sretan znači biti lijep i mlad. Ali i glup, dodali bismo.