12.10.2005.
Bio je to narod koji se dopadao žan-žak Rusou: antički nevin i izvan istorije. Narod koji je gajio kukuruz i manioku da bi nahranio kastu vračeva
uvijek odjevenih u šareno perje i odanih proučavanju zvijezda. Ali i narod, koji nije poznavao ni korist, ni trgovinu, ni novac; narod koji je sve
vrednovao i poredio sa kakaom. Maje koji su od 2oo. godine prije naše ere naseljavali sadašnju teritoriju Gvatemale, jedan dio Hondurasa, Belize i
Jukatan, ostavili su hramovi, palate i piramide. Kada se sve uzme u obzir ipak su Maji ostali jedna gotovo mitska rasa: bez forme civilizacije i
društva koji bi se mogli uporediti sa formama društava naroda u Mediteranu i Aziji. Umjetnost je bila plemenskog tipa.
Dešifrovano pismo
Okruženi legendama koje su izmislili engleski i američki pisci, kao što su G. Morli, Erik Tompson i u prošlom stoljeću Dzon Lojd Stivens, Maje su do
izvjesne tačke čak i bez etničkih korijena. Čini se da potiču od Indijanaca koji su prošli Beringovim prolazom prije vise od 10.000 godina, od
Asiro-Babilonaca i Egipćana koji su stigli u Ameriku prije Kolumba. Za pisce moderne naučne fantastike Maje i njihovi potomci, oko dva miliona
Indiosa, su već odavno - Vanzemaljci. Vrata istorije za Maje širom su otvorile grupe američkih istraživača, među kojima su istoričari umjetnosti Linda
sile i Meri Miler sa univerziteta Jejl, koje su po prvi put uspjele da na naučnim temeljima dešifruju hijeroglife i jezik tog naroda.
- Prvo revolucionarno otkriće - smatra Meri Miler - jeste da Maje nisu bili dobroćudan narod, kao što se vjerovalo, sastavljen od
poljoprivrednih mitova i sveštenika kojima su strane okrutnosti i barbarstva i koji nikada nisu ratovali. Stoljećima, od 200. prije naše ere do 900.
naše ere, Maje su vodile neprestane ratove, poput Grka i Rimljana. O tome po prvi put imamo preciznu dokumentaciju sa imenima i hronologijom, sto smo
saznali iz hijeroglifa. Osim ratova i ovdje je kao i u drugim, zemljama, bilo pobuna, zavjera na dvoru, vojnih udara...
Ratovi za zarobljenike
Chan-Bahlum, koji je vladao od 10. februara 684. do 2o. februara 7o2. naše ere bio je, na primjer, jedan od najratobornijih i najsretnijih kraljeva
Maja, kako može da se pročita na jednoj tablici nađenoj u palati Palenque u Meksiku, Kralja Kan-Xula je, pak, zbacio njegov brat uzurpator uz čitavu
seriju osveta i prevara.
Dakle, i Maje su poput drugih sličnih naroda voljeli da ratuju?!...
Da, odgovor je stručnjaka, ali su im motivi bili potpuno drukčiji. Desifrovanjem hijeroglifa saznalo se da kraljevi 40 grardova-država Maja, uvijek
međusobno u borbi kao u staroj Grckoj, nisu ratovali da bi osvojili nove teritorije ili došli u posjed tuđih bogatstava, nego da bi zarobili
protivničke ratnike. I to samo s jednim jedinim ciljem da bi ih mučili i polako ubijali, služeci se najrafiniranijim tehnikama!
Sve ovo imalo je i religiozni karakter. Krv nisu davali samo zarobljenici nego i uvažene ličnosti iz gradova-država, prinčevi često kraljevi i
kraljice, ali na drukčiji nacin. Na vrhu piramida i pred hiljadama podanika, vode i visoki zvaničnici naoružani rudimentalnim bisturijem rezali su
kozu kako bi dali krv bogovima panteona Maja, posebno "Bogu perforatoru"!
Ideja o krvi bila je fiksna ideja Maja, zasigurno jedinstven fenomen po svojim proporcijama.
- Maje su bili robovi krvi - kaze Meri Miler. - Vadili su je u svim svečanim prilikama, državnim ceremonijama, vjenčanjima, religioznim i narodnim
svečanostima... Bila je to civilizacija bez presedana.
Krv, prema religiji Maja, bila je u stvari hrana za kojom su imali potrebu kako bi preživjela zemlja, sam univerzum i bogovi. Da bi stvorili čovjeka,
prema Popol Vuhu, svetom tekstu ovog zagonetnog naroda, pripremili su smjesu od kukuruza i vode, simbole mesa i krvi. Imali su potrebu za “nekim
spremnim da ih prizna, imenuje i hrani”, ukratko za ljudima. Zadatak ljudi bio je da se moli bogovima i da ih hrani vlastitom krvlju, počev od
kralja.
Izvor:
Bosnic