31.05.2006.

Jesmo li više ljudi ili životinje? Iako je odgovor ponekad nadohvat ruke, jer se nerijetko neki od nas ponašaju poput pravih majmuna, argumenti ne pretežu ni na jednu stranu.

Usput, ovo nije priča o simpatičnom čikici sa slike... ovom što odmah do antipatičnog imperatora stoji.

Možda nekima zvuči poražavajuće, ali razlika u genetici između najgluplje čimpanze i čovjeka iznosi svega jedan posto. Takva naučna nagađanja objašnjavaju zašto se većina ponaša, pa čak i razmišlja poput majmuna.

Da smo nastali od majmuna, stara je vijest, a s Darwinovom se teorijom možemo i ne moramo složiti. Ipak, sve je više dokaza koji idu u prilog da čovjek i čimpanza imaju istog pretka. Osim što oboje volimo bananu i jedemo je na isti način, majmuni su poput nas pametnjakovića inteligentni i imaju razvijenu sposobnost učenja.

Tako na primjer, kako pokazuju brojni eksperimenti, majmuni lako rukuju predmetima i brojevima, mogu prepoznati sami sebe i smiju se vlastitom odrazu, lažu možda i bolje od nas i znaju se pretvarati. Kako, baš kao i mi, posjeduju nagon za ubijstvom, mogli bi, ne daj, Bože, zla, poslužiti kao borbeni ratnici, a ako je vjerovati nekim naučnim dokazima, i čovjek i čimpanza posjeduju nasljedni gen.

Argumente koji idu u prilog navedenoj tezi nudi i molekularna genetika. Genetički dokazi potvrđuju da su razlike unutar porodice čovjekolikih majmuna puno veće nego između čimpanze i čovjeka.

Biolozi s Georgia Institute of Technology u Atlanti došli su do saznanja u kojem je moguće pratiti mehanizam koji biolozi evolucije nazivaju 'molekularnim satom' ili tempom kojim evoluira genetski kod pojedine vrste koji je, upoređujući čovjeka i čimpanzu, gotovo neprimjetan. Naime, tempo razvoja genetskog koda čovjeka kroz istoriju bio je veoma sličan tempu razvoja genetskog koda čimpanze, razlikujući se u samo tri posto.

Iako je prošlo pet do sedam miliona godina otkad smo počeli poprimati svako svoj oblik i međusobno se razlikovati, sličnosti između čimpanze i čovjeka danas su toliko velike da ne znamo treba li majmune smatrati ljudima ili pak nas majmunima. Kako sličan genom ne znači i nužno dobiti sve iz paketa, tako smo kratke noge, duge ruke i dlake po cijelom tijelu srećom uspjeli izbjeći. Ljepše je, čini se, izgledati poput čovjeka.

Neki Darwinovu promociju čovjeka, koji je nastao iz majmunolikog bića, ponekad uzimaju zdravo za gotovo i apsolutno pretjeraju, kao na primjeru Pigmejca Ota Benga kojeg su vezali lancima, odveli u zoološki vrt u Bronxu u New Yorku, bacili ga u kavez s nekoliko čimpanzi gorilom i orangutanom te ga proglasili životinjom i živućim dokazom drevnog ljudskog pretka. Prema tome, nema razloga da i majmunima ne damo ljudska prava.