23.05.2006.
`Aman nastade nova rEpublika. Ništa novo za Balkan, svi smo to više manje očekivali ali bitno je i to da pametne ljude i ne zanima
ono van njihovog dvorišta. U želji da vas upoznamo sa
ponajboljim sinovima pomenute nam (Još uvijek?)
bratske zemlje
naiđošmo na tekst koji je vrijedan pomena.
I ovaj put skratismo sebi vrijeme, copy/paste to je rješenje. - (ako neko poželi iskoristiti navedeni stih u komercijalne svrhe, ..
kičmu ćemo mu u čvor sabit`)
Tekst o dobro poznatom Crnogorcu Đankarlu, nam donosi Navar sa nama često citiranog sajta http://www.lupiga.com
Đankarlo je legenda crnogorskog kraja. Jedan od onih pravih žigola, čovjek koji ne bira mušterije, već bode tko god je za to spreman platiti. Bilo je
i onih koje mu nisu platile, ali svejedno naš đankarlo ima dobru zaradu i vrlo lagodan život. Osim ako nije nelagodno da noć s vama provodi
osamdesetogodišnja starica, a i to je kod njega bio slučaj.
A tek što ima upečatljive vizit karte.
Slaviša Lazić, po crnogorskom primorju poznatiji kao Đankarlo, najeminentniji je žigolo s prostora Balkana. Već dvadesetak godina ordirnira po brojnim
mjestima Crne Gore i Srbije, a javno se hvali kako su njegove stručne usluge koristile i neke estradne zvijezde, supruge direktora, a jednu je
direktoricu čak "tucao na klupi u parku".
Prica o Đankarlu počinje osamdesetih godina prošlog stoljeća, kada je bio nogometaš Sloge iz Lipljana. No, u tu ekipu u zabačenom mjestu stigla su
dvojica dobrih nogometaša, pa Lazić gubi mjesto i počinje besposličariti. Na kraju je od potrebe počeo zadovoljavati žene, a prva mu je bila jedna
Talijanka koju je muž zapuštao provodeći noći po crnogorskim krčmama i kockarnicama. I od tada u pogon ulazi famozni nadimak Đankarlo, za frendove
skraceno Đani.
Kaže Đani da život žigola nije lak, da mu je već sada barem deset godina skratio vijek. Jer, iako izgleda totalno rokerski ševiti žene, dobivati lovu
i od toga živjeti, nije sve tako svijetlo, sjajno i bajno. Mušterije su nerijetko mnogo starije gospođe, pa je tako jednom bio i s bakicom od
osamdesetak godina. Pri tome je morao koristiti mnoga pomagala na bazi vazelina, ali rezultat je bio nemjerljivo dobar. Bakica je procvjetala, počela
je živjeti drugu mladost, postala je što bi se ono u Zagrebu reklo - puca.
Zarada od tog posla je ipak dobra. U dvadeset godina Slaviša je izgradio kuću trokatnicu, mondeno živi, čak je kupio i stan u crnogorskom primorju.
Tko voli nek izvoli, nema nikakvih problema. Tvrdi Đankarlo kako bi još mnogostruko bolje zaradivao da je odlučio prodavati svoje tijelo muškarcima,
jer "pederski je lobi mnogo moćan i utjecajan, puni su para".
