02.05.2006.

Zahvaljujući ljubaznosti našeg dopisnika Alonsa (kad uzmemo u obzir da nam ove članke dostavlja dok sjedi u svom bolidu, u pauzi između krugova, naša zahvalnost je još veća) u mogućnosti smo da objavimo nastavak priče o nezaboravnom pilotu. No, šalu na stranu, nažalost, nije joj mjesto ovdje. Dok sam čitao članak mijenjali su se u meni osjećaj tuge i oduševljenja. Tuga, jer na stazama nema jednog takvog genija. Oduševljenje, jer takvu predanost i preciznost u vožnji čekaćemo još dugo, ako i dočekamo.

"Kakav karakter"

Nakon nekoliko godina provedenih u Toleman-u i Lotus-u, 1988. Senna prelazi u McLaren, gdje je od 1989. Tim Wright, danas odgovoran za pouzdanost Renault bolida, bio glavni inžinjer za testove: „Prije trke u Monaku smo testirali u Paul Ricard-u, i budući da sam bio u blizini otišao sam na trku i bio sam pozvan istovremeno da se malo pobrinem za rezervni bolid, koji je bio podešen za Ayrton-a“, započinje ovako svoja sjećanja na granpri u Monaku, na kojem je imao poseban doživljaj sa Sennom.
„U subotu je iskrsnuo nekakav problem sa Senna-inim bolidom. Zbog toga je za krajnje kvalifikacije morao da koristi rezervni bolid. Deset minuta prije početka kvalifikacija krenuo sam da ga tražim jer se još uvijek nije bio pojavio u boksu, a kada se staza zatvori, teško je ulaziti i izlaziti iz vozačkog tabora. Napokon sam ga našao u jednoj od soba za odmor kako čita bibliju. Dopratio me je do boksova, uskočio u bolid i odmah zauzeo pol poziciju. Na dan trke ostao je da vozi u rezervnom bolidu, budući da mu je taj 'setup' više odgovarao, i pobjedio u trci. Kakav karakter!“

Senna je mogao svaki odveženi krug tačno da analizira

Denis Chevrier, danas vođa odjela za motore pri Renault-u, dobro se sjeća jedne scene u Imoli, u petak naveče, 29.Aprila 1994., kada je bio zadužen za Senna-in motor: „U sjećanju mi je ostala jedna nezaboravna slika Senna-e u Imoli 1994. Ayrton je sjedio opušteno na kauču, i nakon što nam je u detalje objasnio njegov kvalifikacijski krug, rekao je: 'Mislim da sutra nema potrebe da ponovo vozim kvalifikacije.' - pri čemu se nastavak rečenice 'da bih zadržao pol poziciju', podrazumjevao. Bio je u stanju da analizira svaki odveženi krug, i da izmjeri težinu svake postignute desetine sekunde. Bio je siguran, da određene promjene na bolidu, koje bi omogućile dobitak na vremenu na određenim mjestim, gotovo bezuslovno znače gubitak na drugim. Imao je taj egzaktni osjećaj za 'rezervu sigurnosti', što ga je razlikovalo od kokurencije.“

U početnim trkama nije bilo sreće

Prije nego je 'najveći cirkus na svijetu' stigao u Imolu 1994., Renault-ovi motori zastupljeni u Williams-ovim bilidima, već su bili osvojili svjetsko prvenstvo 1992. i 1993. sa deseto-cilindraškim motorima. 1994. međutim u prvim trkama se neprikosnoveni potencijal motora još nije mogao u potpunosti iskoristiti. Nasuprot tome Schumacher-ov Benneton je još uvijek koristio Coswort-V8-motore, sa kojim je kasnije i osvojena posljednja titula V8-ere. Ipak to sve u Imoli je još uvijek bila daleka budućnost.

Nakon Senna-inog prelaska u tada neprikosnoveni Williams-Renault – četvrta titula svjetskog prvaka bila je formalnost. Ipak u prve dve trke nije imao sreće – ispao je sa staze u domaćoj trci u Interlagosu a u drugoj trci u japanskoj Aida-i, Mika Häkkinen je kratko nakon starta udario u njegov bolid. Dakle u Imoli se očekivala prva pobjeda u sezoni. Schumacher je pobijedio prve dvije trke i svi su očekivali neizvjesnu sezonu.

Crni vikend formule-1

Ipak u Imoli nastavak je slijedio onako kako to niko nije priželjkivao - sve je krenulo po zlu: Rubens Barrichello je na slobodnom treningu doživio nesreću i zadobio više preloma kostiju. U završnom treningu smrtno strada Roland Ratzenberger. Naposlijetku u trci Senna, izlazeći iz Tamburello krivine, izlijeće sa staze i ne uspijeva da preživi udar u zid. Odjednom, kao da je vrijeme stalo. Trka je nastavljena, ali istog momenta gubi svaku vrijednost. Tog vikenda svijet formule-1 je bio podsjećen kakvom se riziku izlažu piloti.
1. maj 2006. je dvanaesta godišnjica tragedije brazilijanskog nacionalnog heroja. Zahvaljujući mongim naporima u obezbjeđivanju sigurnosti u formuli-1, ovaj dan, prije 12 godina, bi trebao da ostane i posljednji , u kojem je jedan pilot 'kraljevske klase' poginuo usljed nesreće u trci.

www.formula.ba