28.02.2008.
U zadnje nam vrijeme mediji sve češće serviraju izraz koji je već i pticama na granama poznat. Metroseksualac. Sve češće slušamo o toj „novoj“ vrsti
urbanog muškaraca, „boljoj“ verziji muškarca, usudila bih se reći muškarac verzija dva. Šta je tačno novo kod drugog izdanja 49% svjetske populacije?
Pa za početak, počinje sve više sličiti na drugi dio svjetske populacije, onih 51% bez koji se ne može. Žene. Naime metroseksualac „otkriva“ svoju
žensku stranu, stranu koja lakira nokte, oblači „fino“ donje rublje, depilira prsa i tome slično. Opisuje ga se kao urbanog, mladog, samosvjesnog i
bogatog čovjeka koji večeri provodi u renomiranim klubovima, dok je jutro rezervirano za kafu u nekom finom caffe baru u gradu.
Odakle tolika pompa oko svega toga? Pa uglavnom od strane korporacija koje se bave kozmetikom. Do pojave pojma metroseksualca, žene su bile jedino
tržište za kozmetičke linije. Iako su žene iznova i iznova nasjedale na marketinške kampanje i kupovale jedne te iste proizvode samo sa novijim
imenima i drugom cijenom, proširivanje tržišta je uvijek u interesu prodavača. Jedini logični korak su bili muškarci. Počinju se raditi reklamne
kampanje, koje su po svemu ličile na kampanje za žensku kozmetiku osim što su glavni akteri bili muškarci, ako ih se uopće može tako nazvati.
Primjeri? Ben Affleck je postao novo lice L'Oreala dok je Michael Schumacher reklamirao Elseve produkte.
Glavnik „krivac“ za cijelu terminologiju metroseksualca je britanski homoseksualac Mark Simpson. On uvodi taj izraz po prvi put jos „davne“ 1994.
godine u članku zvanom „Here Come The Mirror Men“, koji je objavljen u britanskom časopisu Independent. Termin metroseksualca su zadnjih godina
masovno „silovale“ agencije koje se bave modom, kako odjećom, tako i one koje se bave kozmetikom. Činjenica je da muškarac kakvog poznajemo, onaj koji
radi da bi obezbjedio za familiju i za ženu da potroši na sebe, nije dovoljno trošio na samog sebe. Zbog tog svog „grijeha“ on je trebao postati
prošlost, a njega je zamijenila nova vrsta muškarca. Taj muškarac je manje siguran u svoj identitet, a više zainterestiran za svoj izgled. Ukratko,
san snova za modnu branšu.
Moram priznati da je upravo logično da je ova ideja došla od jednog homoseksualca, jer ko bi drugi htio pretvoriti muškarce u plačljivce koji kad ne
govore o svojim osjećajima provode sate i sate u šopingu da bi bili „in“ i „chic“? Jer koja žena bi htjela muškarca koji lakira nokte i provodi više
vremena u buticima nego ona sama? Mislim da takav muškarac ženi može biti samo najbolja prijateljica. Eto vidite muško-žensko prijateljstvo je napokon
moguće, samo što je potrebno da muškarac objesi svoj libido na vješalicu.
U nedavnim intervjuima, Simpson sam priznaje: „Komercijalno... savršeno je smisleno održavati ideju da su svi metroseksualci heteroseksualci. Na kraju
krajeva, reklame pokušavaju uvjeriti sve više muškaraca da što više moguće opuste mišiće sfinktera, šapčući im u uho da nema ništa gay u činjenici da
ih jebu velike korporacije.“ Ironično, ali istinito.
Evo jedan primijer jos - David Beckham, taj covjek provodi sate u kupatilu dok se ne sredi, lakira nokte, mijenja frizure, cupa obrve...
Pitanje za vas: (žene i muškarce):
sta je previse, sta vi nebi radili (muskarci), dali bi bi voljele da vam djecko izgleda kao metroseksualac (djevojke), sta tolerišete?
