03.04.2006.
Narodne mudrosti nisu uzalud preživjele doba usmene predaje i nadživjele mnoge generacije koje su se na njih oslanjale. Štaviše, one ne samo da se
ponavljaju i održavaju, one neprestano i nastaju.
Pisalo je i na plotu p.... pa su se mnogi našpranjili.
Ovu smo veliku mudrost jako često slušali, a neki i doživjeli u adolescentskom razdoblju života za kojim najčešće toliko žalimo. Priznajte, koliko je
vremena trebalo prijateljima da vas na nešto nagovore? Čak i na ono što vam možda i nije bilo po ćeifu?
Ne događa se, međutim, samo u toj dobi da smo lakovjerni, naivni i da vjerujemo svemu što pročitamo. Smatramo da ova mudrost najljepše opisuje sve
neugodnosti kao posljedice lakovjernosti. Osim toga, vaditi sitne špranje s nezgodnog mjesta sigurno nije ugodno!
Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani.
Vječito je pitanje treba li se zadovoljiti malim ili težiti nečemu velikom, pa da se barem dio toga ostvari... Naši stari bi bez razmišljanja na to
odgovorili ovom velikom mudrošću: Bolje vrabac u ruci, nego golub na grani. Osim toga, golub je ionako na zlu glasu, dok su vrapci još uvijek slatke
male ptice specifične po svom blentavom skakutanju.
Zbog toga, zaboravite dvojbu, zadovoljite se vrapcem, a od goluba se kad-tad očekuje da siđe ili barem odleti s grane.
Prošla baka s kolačima.
I nikad se nije vratila! A to će, djeco, reći da vam se dobra prilika pruža jednom u životu, a vi budite pametni i iskoristite je na najbolji mogući
način. Želite li nešto učiniti ili reći, ne čekajte zadnji čas, zanemarite znojenje, ubrzani rad srca, osušeno grlo i slične simptome treme.
Baka je stara i nije joj drago kad predugo mora boraviti na jednom mjestu, a i košara s kolačima je teška. Zato požurite dok baka s kolačima ne
prođe...
Šta trijezan misli, pijan govori.
Ne znamo tačno otkad potiče ova narodna mudrost, ali sigurni smo da je već više puta provjerena i dokazana. Naročito se odnosi na one početke u
pijanstvima kad se u takvim stanjima još ne snalazimo kako spada. Možda postoji medicinsko objašnjenje zašto je to tako, ali mi s njim nismo upoznati
pa se nećemo ni praviti pametni.
Sljedeći put kad popijete gajbu piva ili litru žestokog pića radije idite spavati i ne komunicirajte s ljudima jer posljedice ove mudrosti ne moraju
biti pozitivne.
Ko se na mlijeko opeče, taj i u jogurt duva.
Iako postoji više verzija ove narodne mudrosti, npr. tko se jednom opeče, i na hladno puše, iz čisto subjektivnih razloga ova nam je puno draža. Čini
nam se da izreka govori sama za sebe i da su dodatna objašnjenja suvišna. Možda ste i na vlastitoj koži iskusili posljedice nakon pijenja vrućeg
mlijeka, ali ko smo mi da sudimo...
Ako ipak niste savršeno shvatili o čemu se radi, upozorićemo vas da se jogurt uvijek pije hladan, a loše iskustvo dovodi i do bizarnih poteza.
Ko se zadnji smije, najslađe se smije.
Najslađe se doslovno možda ipak smije onaj prvi. On se previja, plače od smijeha, i to na tuđi račun, naravno. Ali zakon svemira, sudbine i ostalih
nama nepojmljivih elemenata bez izuzetka nalaže da će tog veseljaka iza sljedećeg ugla čekati kora od banane na pločniku. I neće proći tek s nekoliko
modrica, nebo sve vidi, sve zna!
Bolje umrijeti od litre, nego od kapi.
Ovome nemamo šta puno dodati. Apsolutna je istina u pitanju! Zar se ne bi složili? I nemojte nas odmah optužiti da smo alkoholičari i vucibatine jer
sumnjamo da biste vi odabralli onu drugu opciju. Svi smo mi ljudi takvi, uvijek je bolja linija manjeg otpora.
Svako zlo za neko dobro.
Koliko se često u životu nađemo u skoro bezizlaznim situacijama koje nas nerijetko dovode do depresije i očaja pa glavom lupamo u zid i pitamo se
zašto. Svijet bi vjerovatno sto puta bolje funkcionisao da se veći broj ljudi u takvim situacijama može nasmijati i reći da na kraju svega očekuje i
nešto dobro.
Ne kaže se uzalud da nakon kiše dolazi sunce i da svaka medalja ima dvije strane. Iz svega se uvijek može izvući nešto pozitivno, koliko god to teško
izgledalo.
Nije žvaka za seljaka.
Štošta su gradske puce imale za reći svim onim dotepencima koji se nisu naučili ponašanju, nego gdje god dođu praktikuju gradskog života nedostojne
običaje. Strancima je uvijek teško, u svakom gradu ili selu.
Ova se mudrost ne odnosi, međutim, samo na strance. Odnosi se na sve one kvazipametnjakoviće koji vole isticati svoje sposobnosti i znanje koje ni
nemaju. Kupe u dućanu žvaku pa je onda ni odmotati ne znaju.
Najlakše je tuđim k... (klincem) po koprivama mlatiti.
Zapravo se ne radi o klincu, jer ne mislimo da se dijete može primiti u ruke da bi se njime mlataralo okolo, ali iz dužnog poštovanja prema
osjetljivim dušama vjerovaćemo vašem poznavanju narodnih mudrosti i ostati na tri tačkice.
Kad su drugi u pitanju, onda za sve imamo objašnjenje, na sve odgovor, pameti nam nema kraja, ali kad sami dođemo na tapetu, mozak jednostavno
blokira. Ne ide pa ne ide. I to će tako biti dok je svijeta i ljudi, tuđa će nam nevolja i glupost uvijek biti jasnija, vlastita tek velika zagonetka.
