‘OĆU KIC, Onazis, Lanternu, Cedubal, Kset, Galeriju, Kulu, Accsess, Jazz Festival i još mnogo toga ponovo!!!
20.01.2008.
Banja Luka kao univerzitetski grad u kojem trenutno ima oko 42.062 mladih ljudi čega čine 14.216 studenata, 11.278 srednjoškolaca i 16.568 osnovaca,
nema dovoljan kulturno-umjetničko-zabavno-muzičko (nazovite ga kako god želite) razvijen program. U stvari Banja Luka kao drugi najveći grad Bosne i
Hercegovine nema skoro nikakav kulturni program za mlade.
Pokušaja da se to promjeni bilo je mnogo, mnogi od njih su bili samo to “pokušaji”. Mladi ljudi u našem gradu polako gube nadu da naprave neku
promjenu jer su rijetki oni koji vjeruju i žele da ulažu u mlade, tj. u budućnost. Izgleda da svi žive za danas i da nikoga nije briga šta nas to sve
čeka sutra.
Heh, ponovo ona rečenica “pa nije ni čudo što mladi odlaze iz naše zemlje”, koliko puta ste je samo čuli, pročitali ili izgovorili? Ja mogu reći za
sebe da sam to uradila sigurno i previše puta, jer su te riječi već odavno zarđale u mojim mislima i sramota je što se uopšte tu više nalaze, kao da
smo se svi poredali u kolonu i prelazimo granice u neke bolje zemlje... ali ova priča neće ići u tom smijeru, iće upravo u suprotnom….
Juče sam bila u Jazz klubu, uz fenomenalne zvukove jednog od bar po meni najboljeg jazz muzičara Ray Charlsa popila sam svoju prvu jutarnju kaficu.
Ponovo su me iznenadili oni divni slikari sa svojim novim rukotvorinama koje su pravili u prostoru Jazz-a, a ja jedva da nacrtam i čiča glišu, a da mu
glava ne podsjeća na kocku. Poslije kafice prošetah se gospodskom ulicom, kao i svaki put sretoh pravu gospodu, grofa Đuraza na biciklu (čovjek
vječito žuri, pitam se gdje?!), Vudija koji se i ovaj put tajanstveno smješkao, Deju sa fotoaparatom kako traži nove žrtve za nove fotografije i
Banjca kako sve ovo pomno posmatra.
Zastadoh u Batinom prolazu da vidim šta se ovih dana dešava u našem gradu. Vidim Accsess (uff) Afrodizijak, Manessagra, Darkwood dub, ima i
interesantnih dj-eva, (auuuu) evo i Sunshine (iako Sunshine nije došao, oranizatori su to odma pokrili sa dva nova izvođača Atheist Rap i Negative)
misli su me već polako gonile na to dešavanje. Međutim, ugledah još jedan plakat pored. Na njemu je pisalo večeras Zoster u Cat Clubu, uu a vidi tek
ovo u Cedubalu jesul to Partibrejkersi, e tu moram ici. Ček’ malo šta je sad ovo, prilazi mi djevojka na rošulama i stavlja mi u ruku flayer na kojem
je pisalo Getho večeras La Phaze! Ala brate ovo definitivno idem pratiti. Kako nisam bila u stanju da apsorbujem sve te informacije izvadila sam
olovku i papir i počela zapisivat. Razmišljajući kako, skim, šta obući i sve te gluposti uputih se prema KIC-u. Glista, brz kao Eustahije, odma donese
piće i upita me ‘oću li u na Krupu sutra. Reko kakvu Krupu Glista crni ako sutra ostanem živa od večerašnjih dešavanja biću presretna.
“A šta se to dešava u Krupi na našem dragom Vrbasu?”
“Majke, Dubioza, Kal…”, “Uff, rekoh, dosta, dosta! Idem idem”…. Prelistavši sve (ta)da(na)šnje dnevne novine, ugledah još nešto interesantno “Hard
Rock bez ikakvog razloga organizuje festival na kojem će gostovati Hladno Pivo, Let 3, Psihomodo Pop….i to sutra, znači poslije Krupe u SD Borik!
Izvadih notes i počeh praviti raspored, jer drugačije nema šanse da stignem na sve to, pa da vidimo: Accsess - Afrodizijak, onda trčim na Brejkerse u
Kset, opet Accsess - Manessagra, pa u Cat na Zoster, onda ponovo Accsess na Darkwood i za kraj La Phaze u Getu. Taman završih plan za to veče kad mi
priđoše Vanja i Dačo iz Gheta i rekoše za Neofest, a na festu DLM, Srečna Mladina i Sopot. (Auuuuuuu), dajem otkaz i odustajem faksa, poslije ovoga
neću moći ustati iz kreveta narednih mjesec dana.
Da li vam se ovo učinilo kao bajka, kao neka veoma bujna mašta jedne naizgled neproživljene mlade djevojke ili djevojčice. Ono što je u svijetu
normalna pojava, a to je da mladi nemogu da stignu na sva dešavanja koliko ih bude u jednom trenutku za nas Banjalučane se čini kao veoma dalek i
nedosanjan san. Ono što se u svijetskim gradovima izdešava za tri do četiri dana kod nas se desi za deset godina.
Na kraju da se razumjemo, ja ne krivim vlasti koje same kažu da mladi nisu dovoljno zastupljeni u svim društvenim strukturama, što je djelimično i
rezultat njihove pasivnosti.
Samo nam dajte da vidimo svjetlo na kraju tunela ponovo….
