Banja Luka Online - Ovisnost o internetu

Ima nas mnogo koji provodimo velike, često čak i nezdrave količine vremena pred monitorom, ali može li se tu već govoriti o ovisnosti?
Pretjerana vezanost uz internet i računare često dovodi do narušavanja društvenog života, ugrožava veze i prijateljstva, otežava koncentraciju na poslu. Time je ispunjeno sve ono što obično ide uz ovisnost o kocki, alkoholu ili drogi.

Ali, drugi će reći da problem jednostavno nije toliko značajan ili je barem vrlo rijetko takav, da bi opravdao takva poređenja. Za mnoge se psihologe radi o ovisnosti samo kad postoji biohemijska podloga, fizička vezanost uz neku tvar ili aktivnost.
Ali ako je moguće biti ovisan o kockanju, gledanju televizije, kupovini ili pornografiji, onda je sasvim sigurno moguće zakačiti se i za internet. Ali, tu treba povući granicu – malo je ko ovisan o internetu kao takvom, već se radi o jednoj od aktivnosti koje im internet omogućava. Tako postoje ovisnici o chatu, servisima za upoznavanje i traženje ljubavnog partnera, poslovni ljudi koji se osjećaju nervozno ako su pola sata odvojeni od e-maila, mahniti online kockari, pretjerano gorljivi ljubitelji online pornografije, kompulzivni igrači multiplayer igara kao što je World of Warcraft, kupci, nakupci i prekupci zakačeni za aukcijske stranice poput eBaya... Zapravo, radi se o dilemi, kao šta je dobro izraženo u naslovu jednog stručnog članka na tu temu: Stvara li internet ovisnike ili ovisnici koriste internet?

Takvi su ljudi natjerali psihologe još prije desetak godina da počnu razmišljati o novom tipu ovisnosti. Iako je među njima to pitanje i danas sporno i iako se većina slaže da se ne radi o pravoj bolesti u smislu dijagnoze, ipak su za to stanje smislili ime: poremećaj ovisnosti o internetu ili IAD (Internet Addiction Disorder).
Ono što je zajedničko svim 'ovisnicima' o internetu je činjenica da pretjeranim korištenjem weba ili drugih online aktivnosti bježe od svojih životnih problema – loše veze, usamljenosti, problema na poslu, lošeg zdravstvenog stanja ili nekih drugih mentalnih poteškoća poput depresije. Sama količina vremena provedenog na mreži nije presudna. Uostalom, pogleda li se količina vremena koju hiljade ljudi na poslu provedu za računarom, ispalo bi da su ovisnici na svakom koraku. Problem se javlja tek kad se velika količina vremena ulaže u aktivnosti koje nemaju nikakve veze sa 'stvarnim' životom, tj. poslom, hobijima i interesima, reći će neki.

Da bi se moglo govoriti o ovisnosti u pravom smislu riječi, vezanost uz internet morala bi biti destruktivna po privatni život i lične odnose, odvojenost od interneta morala bi stvarati posebno neugodne simptome (teškoće u spavanju, drhtavica, znojenje), a dolazilo bi i do sve jače potrebe za provođenjem vremena online. Sve ove karakteristike ispunjene su samo kod vrlo rijetkih. Kompulzivni ljubitelji servisa za traženje ljubavnog partnera provodiće možda sulude količine vremena online, ali u trenutku kad partnera zaista nađu, prestaće s tim.Usprkos skepsi, čak i neki zapadnjački psiholozi ističu mišljenja da između šest i 10 posto internetske populacije doživljava određene poteškoće i poremećaje u ponašanju kod surfanja.
Ali ovisnost o internetu u pojedinim dijelovima svijeta još se više shvata kao ozbiljan problem. Tako je naročito na Dalekom istoku, gdje je pomama za online igrama (tzv. masovne multiplayer igre) među mlađim surferima, učenicima i studentima, dovela do iznenađujućih rezultata. Tako je studija lokalnog udruženja mladih u kineskoj metropoli Šangaju otkrila da je čak 14 posto tinejdžera između 11 i 17 godina ovisno o internetu i online igrama. Povrh toga, 0,5 posto su teški ovisnici. Možda i nije iznenađujuće, ali studija je potvrdila da je za dječake vjerovatnije da će postati ovisni nego za djevojčice.
U prošloj je godini u Južnoj Koreji došlo do čak četiri smrti zbog maratonskih partija online igara: trojica muškaraca umrla su nakon provođenja čak i do 20 dana odjednom takmičeći se u računarskim igrama, a jedna se četveromjesečna beba ugušila dok joj je oboje roditelja bilo zauzeto igranjem.
Koliko se ondje ovaj problem smatra ozbiljnim, pokazuje i činjenica da je pekinška vojna bolnica u julu prošle godine osnovala posebnu kliniku za ovisnike o webu. Ovisnicima se pomaže fizioterapijom, zabavnim aktivnostima, ali i psihoterapijom, pa čak i farmakoterapijom. Povrh svega toga, svaki pacijent na dan dobija 10-15 minuta tretmana akupunkturom.

Klinika može istovremeno smjestiti samo deset pacijenata, a na listi čekanja ih je čak pet stotina. Prema riječima Tao Rana, direktora klinike, dosad su izliječili stotinu ovisnika o internetu, čiji napredak prate i nakon što završe tretman.