08.03.2006.

U rimskoj mitologiji poznat kao Bakho, Dioniz je sin vrhovnog boga Zeusa i Semele, kćeri tebanskog kralja Kadma. Vjerovatno ste upoznati s činjenicom da se glavna boginja, Zeusova žena, zvala Hera, a možete zamisliti njen bijes kad je dragi okolo pronalazio ljubavnice, a bilo ih je mnogo. Iako postoji više verzija priče, ne samo o Dionizovu porijeklu, već i o njegovu životu, odabrali smo jednu koju bismo vam mogli ispričati.
Hera je odlučila ubiti dječaka, a to je bilo najlakše dok je majka još trudna, tako bi se riješila dvije muhe jednim udarcem. Iz tog je razloga nagovorila Semelu da zamoli Zeusa da joj se prikaže u svom božanskom liku, u svoj svojoj veličini i moći. Za one koji ne znaju, jedan od Zeusovih nadimaka bio je Gromovnik - prema tome, Zeus je kao prirodna pojava bio praćen i okružen brojnim munjama i gromovima. Tako je slučajno zapalio kraljevsku palaču, a plamen je zahvatio i Semelu.
Da bi spasio sina, oko njega je podigao zid od bršljana i dao ga zašiti u svoje bedro da se do kraja razvije. Dioniz je proveo čitavo djetinjstvo skrivajući se od ljubomorne Here, a odrastao je u dolini gorja Nisa. Odgojile su ga nimfe koje su ga sakrile duboko u spilju gdje je bila pohranjena vinova loza. Odatle je Dioniz ljudima donio prve sadnice grožđa i naučio ih od toga praviti vino.
Vijest o Dionizovu opojnom napitku podijelila je mišljenja ljudi. Jedni su se s oduševljenjem predali njegovom kultu, dok su mu se drugi odlučno suprotstavljali. Oni koji su bili protiv njega, mrzili su ga zbog njegove druželjubivosti i veselosti te su smatrali da takvim ponašanjem i djelovanjem ljude odvraća od bitnih stvari u životu, kao što su ratovanja, odricanja, žrtve za višu stvar.
Grci Dioniza nisu smatrali samo bogom vina i vinogradarstva, nego i zaštitnikom voća kojem je davao sočnost i svježinu pa, prema tome, i bogom plodnosti. Kao boga vina prije svega su ga poštovali zato što je ljude oslobađao briga i bio je izvor životnih radosti. Svojim darovima poticao je druženje, donosio je zabavu i ljubav, a umjetnicima je omogućavao pun zamah stvaralačke energije.
Prema Hesiodu, žena mu je bila Arijadna, kći kretskog kralja Minosa koju je preoteo atenskom junaku Tezeju. S boginjom ljepote i ljubavi Afroditom imao je sina Prijapa koji je kasnije ('službeno') postao bog plodnosti. Svečanosti u njegovu čast održavale su nekoliko puta godišnje, a najznačajnija je bila ona krajem marta. One su bile sve razuzdanije s vremenom, tako da je u doba rimske republike, na čije se prostore proširio običaj, senat trebao poduzeti nešto.

Možda vam je poznato da je i veliki Friedrich Nietzsche u djelu 'Rođenje tragedije' upotrijebio upravo tog boga kao simbol svega iskonskog, prirodnog, neobuzdanog i umjetničkog naspram razumnom i realnom Apolonu. Dionizijsko i apolonsko bore se u svakom čovjeku još dan danas.