08.03.2006.

Istorija se može sagledati iz bezbroj uglova, pa od toga nije izuzet ni seks. Sociolozi tvrde da promjene ženskog stava prema seksualnosti u dvadesetom vijeku govore puno više nego podosta istorijski uobičajenije materije

Viktorijansko doba
Bilo je to ukočeno i zatvoreno doba, barem kad govorimo o seksualnosti. Naravno da su se tada činile one stvari, ali se o njima nije razgovaralo. Na snazi su bili dvostruki standardi: muškarci su se ponašali izrazito seksualno, a od pristojne žene se tražilo potpuno aseksualno ponašanje. Žena je mogla biti svetica ili kurva, nije bilo sredine.
Kraljica Victoria smatrala je da je muška seksualnost pogrešna, ali kad su je tražili da odobri zakon protiv ženske homoseksualnosti, nije mogla zamisliti zašto bi takvo šta ikome palo na pamet jer to u njenim očima uopšte nije postojalo. Tako lezbejke u viktorijanskoj Engleskoj nikad nisu bile 'razotkrivene', niti je ta problematika bila uočena u društvu. Tada su lezbejke, čini se, bile prilično sretne jer je bilo sasvim prihvatljivo da žene provode puno vremena skupa, da se grle i drže za ruke, i da pišu strastvena pisma jedna drugoj pod maskom prijateljstva i pritom to niko nije sagledavao u kontekstu seksualnosti.

I šta imamo stotinu godina kasnije? Iako još uvijek postoje otpori, u mnogim zemljama se sklapaju legalni homoseksualni brakovi, a nije rijetko ni da homoseksualci usvajaju djecu. Ali tolike promjene nisu nastale preko noći.

Prvi svjetski rat (1914-1918)
Bio je to početak odmaka od viktorijanske uštogljenosti i licemjerja: muškarci su otišli u rat, a žene u tvornice. Kako su počele zarađivati novac i okusile slobodu i samostalnost, nepovratno su se počele i mijenjati. Ipak, u to doba više se razmišljalo o ženskom pravu glasa nego o pravu na seksualnost.
Film 'Daleko od raja' plastičan je prikaz 'savršenstva' pedesetih, doba idealnih domaćica, zatomljene seksualnosti i ljudi nesretnih zbog očekivanja društva
Ženski pokret se koncentrisao na oduzimanje prava i moći muškarcima da kontrolišu žene, odnosno žene su se još bavile egzistencijalnim problemima. Tadašnja ideja oslobođenja žena nije se bazirala na činjenici da su seksualna bića i da imaju pravo uživati u svojoj seksualnosti, već na tome da njihova čistoća treba biti zaštićena.

Bučne dvadesete i Hollywood tridesetih
Nakon svakog rata ljudima se obično mijenjaju prioriteti pa se više žele zabaviti i uživati u životu, a tako je bilo i poslije Prvog svjetskog rata. Žene su tada zauzele novu ulogu u društvu - odbacile su korzete, počele su pokazivati noge; valcer je zamijenjen čarlstonom, otvarala su se kina i s filmskih platna su se rodile ikone poput Rudolfa Valentina. Udanim ženama kondomi su postali dostupni, a proizvodilo se i sve više vibratora (zvali su ih sredstvima za masažu, a čak je postojao model koji se priključivao na usisavač).
Zanimljivo, vibratori su razvijeni još oko 1880. u medicinske svrhe jer je to bio najlakši način da se ženu manualnom stimulacijom dovede do, kako se orgazam u medicinskim krugovima tada nazivao, 'histeričnog paroksizma'. Ženama gladnim seksa bilo je sasvim uobičajeno ići ljekaru 'po orgazam' i taj se običaj zadržao sve dok vibratori nisu pojeftinili toliko da su postali dostupni širem tržištu.

Drugi svjetski rat (1939-1945)
Slično kao i tokom Prvog svjetskog rata, pokretljivost ljudi rezultirala je promjenama seksualnih navika. Kondomi su se dijelili vojnicima, a čuvena je bila očaranost američkih vojnika engleskim i, uopšteno, evropskim ženama. Seksolozi upozoravaju da je u to doba seks još uvijek bio u drugom planu – prihvatalo se da to žene rade samo s muževima, a kad su jednom rodile, seksa uz djecu uglavnom nije bilo.

Domaćice- boginjee pedesetih
I Drugi svjetski rat je završio, heroji su se vratili kućama, pa su i žene uglavnom prestajale raditi u tvornicama i vraćale se u zapećak. Ideal ženstvenosti bila je pasivna kućna boginja koja uvijek savršeno izgleda i ispunjava svom mužu želje, uključujući i one u spavaćoj sobi. Krajem decenije rodili su se rock'n'roll i Elvis, a žene su poludjele za filmskim zvijezdama. Iako su itekako bile uzbuđene, nisu imale baš jasnu predstavu šta bi učinile sa svojom seksualnošću. Navodno je u to doba žene zbog nerealizovanog seksualnog uzbuđenja često hvatala mahnitost i nesvjestica.

Oslobađajuće šezdesete
Prva pilula za kontracepciju na tržištu se pojavila 1961. – bio je to događaj koji je zauvijek promijenio seksualne navike žena. Po prvi put seks je mogao predstavljati samo zadovoljstvo pa se i moral naglo promijenio. Sve se više govorilo o slobodnoj ljubavi, a opet ponajviše zahvaljujući filmu poznat nam je rad doktora Kinseyja, koji je seksualne mitove i tabue rušio jedan za drugim. Počelo se govoriti o ženskom orgazmu, a 'guruica masturbacije' Betty Dawson vodila je radionice širom Amerike. Seks je bio nešto progresivno i zločesto što je privlačilo velik broj žena.

Užitak sedamdesetih
Cosmopolitan, prvi časopis za žene kojem je u fokusu njihov odnos prema muškarcima (a ne kuhanje i ostala ženska 'zanimacija'), predvodio je kasnije erotske magazine namijenjene ženama. Otvoreno biseksualni David Bowie pozivao je muškarce i žene da istraže svoju seksualnost, a 1972. u kina je stiglo 'Duboko grlo'. Štampan je i priručnik 'Užitak seksa', što je za zapadnu kulturu bila velika novost. Mladi su na monogamiju gledali kao na nešto vrlo konzervativno, a in su bile međurasne veze, mijenjanje partnera i seks ljudi različitog društvenog statusa.

Feminističke osamdesete
Pornografija je do početka osamdesetih postala uobičajena, a žene su se počele propitivati o tome što se to dogodilo. Feministkinje su počele govoriti o seksu kao o drugom obliku diskriminacije i zlostavljanja žena, a u vodećim krugovima bio je dominantan stav da je svaki seks silovanje. Sredinom osamdesetih AIDS je dodatno uticao na to da ljudi postanu svjesni konzekvenci i opasnosti seksualnog promiskuiteta.

Izjednačujuće devedesete
Devedesetih su se žene u seksualnom smislu počele ponašati kao muškarci. TV emisije su ih prikazivale kao 'žestoke igračice', koje loču i u svakom smislu se ponašaju poput muškaraca, a ženske seksualnosti u medijima i na ulicama bilo je napretek. Još početkom devedesetih Cosmo je proveo antipornografsko istraživanje, a već krajem decenije učio je čitateljice kako snimiti vlastiti pornić.

Zaokret današnjice?
Zahvaljujući internetu danas je pristup pornografiji postao skoro neograničen, a vibratori se mogu kupiti lako kao šampon (u Americi se prodaju u supermarketima, bukvalno među šamponima). Seksualnu orijentaciju nosimo poput etikete i sve je naoko normalno, ali sve se više govori o golemim, lako dostupnim količinama jeftinog seksa. Čini se da nam opet slijedi razdoblje u kojemu seks neće biti naročito cijenjen, a nevinost do braka već se reklamira kao trend. Seksolozi smatraju da će budućnost ipak donijeti novu kvalitetu – sve više ćemo cijeniti malo dobrog seksa u zamjenu za puno golog jeftinog mesa na svakom ćošku, monitoru i kiosku.