09.12.2007.
Ako ćemo verovati japanskim naučnicima, zamisao je mnogo bliža ostvarenju nego što nam se na prvi pogled čini.
U čuvenoj Mikelanđelovoj umetničkoj viziji stvaranja Adama, božanski dodir udahnjuje život. Najnovija naučna dostignuća danas nam omogućuju prenos
megabita podataka putem ljudskog dodira. Nova tehnologija RedTacton ( „Red“ - crveno, kao simbol topline u komunikaciji, „T“ kao Touch - dodir,
„acton“ kao Action - akcija) koristi površinu ljudske kože za brzi prenos podataka, koristeći provodljivost ljudskog tela. Prenos podataka omogućava
se u trenutku kada deo ljudskog tela dođe u kontakt istovremeno sa dva RedTacton primopredajnika.
Na primer, jedan Redtacton uređaj može biti smešten u aparatu koji nosimo na sebi (ipod, mp3 player, mobilni telefon...), dok drugi uređaj može biti
smešten u računaru, vratima, ili kod druge osobe sa kojom imamo u tom trenutku fizički kontakt. Na taj način, jednostavnom radnjom kao što je na
primer rukovanje, mogu se prilikom upoznavanja razmeniti lični podaci poput broja telefona ili e-mail adrese.
RedTacton je nova tehnologija, ali osnovni principi na kojima se zasniva prisutni su u nauci već celu deceniju. Naime, ideja je začeta 1996. godine u
glavama istraživača sa čuvenog MIT-a (Massachusetts Institute of Technology) Tomasa Zimermana i Nila Geršenfelda. Zahvaljujući jednostavnosti koncepta
i originalnosti ideje, njihova istraživanja su se ubrzo našla u centru interesovanja šire javnosti. Pomenuti tim je razvio prototip intra-body
komunikacione mreže koja za prenos podataka između dva uređaja koristi slabe električne impulse po površini ljudske kože. Poznati američki mađioničari
Penn&Teller iskoristili su novu tehnologiju PAN (Personal Area Network) za izvođenje trika i zadivili publiku svirajući bez dodira 128 nevidljivih
bubnjeva.
Firma IBM podržala je projekat i ubrzo pokušala da komercijalizuje novi koncept, međutim, u tome se nije daleko odmaklo. Naime, mogla je biti preneta
samo mala količina podataka pri slaboj brzini, a primopredajnik je morao biti u direktnom kontaktu sa ljudskom kožom. Osim još nekoliko istraživanja
vođenih na MIT-u, univerzitetima, u Microsoft-u, i Sony-ju, o ideji prenosa podataka putem ljudskog tela malo se moglo čuti. Posle više godina
zatišja, istraživači uspešne japanske firme NTT oživeli su kocept, doneli novine i praktičnu primenljivost. RedTacton tehnologija nadmašila je
postojeće metode u pogledu razdaljine komunikacije, brzine prenosa podataka i interaktivnosti. Konkretna poboljšanja znače da predajnik ne mora biti u
direktnom kontaktu sa kožom, već može raditi i na oko 20 cm od tela, dok maksimalna brzina koja se može postići prilikom dodira iznosi 10 Mbps. Brzina
zavisi od uslova pod kojima se prenos odvija: maksimalna brzina se postiže kada signal prolazi kroz površinu visoko provodljivog materijala na kratkim
distancama.
Kako RedTacton funkcioniše?
RedTacton uređaji podobni su da šalju i primaju bilo koju vrstu digitalnih podataka. Koristeći predajnik smešten u, recimo, mobilnom telefonu,
RedTacton šalje električne impulse duž površine tela. Ljudsko telo usmerava najveći deo elektriciteta prema zemlji stvarajući pri tom slabo električno
polje, podobno za prenos signala. Ovo polje se moduliše na isti način kao i nosilac radio signala pri prenosu informacija. Zbog slabe jačine ovog
električnog polja primanje podataka je komplikovaniji proces. Prijemnik, lociran bilo na drugoj tački tela bilo u blizini predajnika, „čita“ promene u
električnom polju i dekodira ih, vraćajući podatke u svoju originalnu formu.
Upravo način na koji prijemnik opaža modulacije u električnom polju predstavlja jednu od glavnih razlika između PAN-a (Personal Area Network) i
RedTacton-a. Nova tehnologija je bazirana na merenju uticaja sićušnih varijacija celokupnog električnog polja na jako osetljive lasere pomoću
elektro-optičkog kristala. Istraživači NTT-a tvrde da je kvalitet signala približno konstantan bez obzira na spoljašne faktore, npr. kišu, toplotu,
statički elektricitet...
Postavlja se pitanje zašto bismo koristili svoje telo za prenos informacija, kada tehnologije za slične primene, kao što je Bluetooth ili Zigbee, već
postoje. NTT RedTacton pre vidi kao dopunu postojećim tehnologijama, nego kao njihovu zamenu. Naime, ističe se veća sigurnost prenosa podataka putem
uređaja RedTacton, s obzirom na to da se Bluetooth signal teško može ograničiti na uređaj sa kojim želimo da komuniciramo, posebno kada je mnogo ljudi
prisutno u prostoriji. Osim toga, Redtacton pruža mnogo prirodniju razmenu informacija između ljudi tzv. body-based networking.
Lista potencijalnih upotreba RedTacton uređaja je beskonačna. Ipak, ističe se nekoliko glavnih primena. Bez kablova, koristeći svoje telo kao prenosni
medijum, mogli bismo da štampamo prostim dodirom štampača dok drugom rukom držimo PC ili digitalni aparat, ili da dodirom prebacujemo pesme sa
računara na portabl muzičke plejere. Rukovanjem bi se prenosili lični podaci (elektronska razmena vizit karti), dok bi se vrata otključavala samim
dodirom kvake u kojoj se nalazi RedTacton prijemnik, ako nosimo na sebi RedTacton uređaj sa odgovarajućim sigurnosnim podacima. Zatim, da bi se
izbegle ljudske greške, nova tehnologija se može koristiti pri uzimanju lekova (alarm bi se oglasio ukoliko pacijent posegne za pogrešnom kutijom za
lekove), a može biti primenjen i u marketingu: na sajmovima, prodavnicama ili na reklamnom panou kada konzument, dodirujući ili stojeći ispred
proizvoda, dobija željene informacije. Sprovođenje muzike između bežičnih slušalica i RedTacton uređaja, još jedna je primena u nizu mogućnosti koje
bi nam ova tehnologija pružila. (Više o ovoj temi možete saznati na
http://www.redtacton.com/en)
Iako naučnici NTT-a tvrde da je sistem na kome se tehnologija RedTacton zasniva potpuno bezbedan, jer struja ne ulazi u telo, mogući rizik za ljude sa
zdravstvenim problemima još uvek nije dovoljno ispitan. Takođe postoji opasnost da nam putem slučajnog fizičkog kontakta budu „ukradeni“ podaci. Ipak,
najveći problem bi mogao biti psihološka barijera koja se prema novom uređaju može javiti kod ljudi.
Tehnologije kao ova pripadaju domenu tzv. „Human area networking“ i mogu postati realnost i sledeća faza u komunikacijama. Govoreći o prevazilaženju
psiholoških ograda kod RedTacton uređaja, Hideki Sakamoto, senior menadžer NTT-a, verovatno je bio u pravu kada je prokomentarisao da ukoliko je
korist konzumenata mnogo veća od briga, ljudi će početi da ga koriste, dodavši da se to isto dogodilo i sa mobilnim telefonima.
piše: Jasna Petrović