23.11.2007.
Vijekovima postoji vjerovanje da je ljudsko ponašanje na neki način usmjereno Mjesečevim mijenama. Za sve, od pojačanog kriminalnog
djelovanja, preko psihotičnih napada do nagle promjene stanja dionica, Mjesec je proglašen odgovornim. I to, puni, naravno
Brojna istraživanja pokušavala su pronaći dodirne tačke između Mjeseca i saobbraćajnih nesreća, otmica, porodičnog nasilja, ubistava i samoubistava,
alkoholizma, mjesečarenja i sličnih pojava koje se dovode u vezu s aktivnostima ljudske psihe. Rezultati su pokazali da direktne povezanosti, zapravo,
nema.
Čudno je međutim to što bez obzira na nedostatak naučnih dokaza, veliki broj ljudi još uvijek slijepo vjeruje u to da je ponašanje cijelog ljudskog
roda posljedica onoga što se odvija gore. Krivica je, naravno, u velikoj mjeri na medijima. Ne samo da je povezanost Mjeseca i ljudskog ponašanja čest
motiv filmskih i TV radova, već se i u ozbiljnijim formama, poput vijesti o ubistvima, otmicama i sličnim kriminalnim radnjama ne preza od traženja
rješenja u Mjesecu.
Međutim, nije novost da se ljudi radije priklanjaju jednoj dobroj priči ili reportaži, nego desecima naučnih studija koje tvrde suprotno.
Korijeni u folkloru
Već se u sačuvanim fragmentima asirskih i vavilonskih spisa spominje kako je plodnost žene u ovisnosti o Mjesecu, što je rezultiralo brojnim
zabludama. Mnogi su se kasnije uveliko oslanjali na ovu teoriju. Tako je, na primjer, slovački psihijatar Eugen Jonas, inspirisan ovim narodnim
vjerovanjem i uopšteno astrologijom, osmislio zasebnu metodu kontrolisanja trudnoće i plodnosti.
Vjerovanje da pojava punog Mjeseca pozitivno utiče na broj porođaja preživjelo je do danas, za što se pokušavaju pronaći i neki, još uvijek prilično
neozbiljni,naučni dokazi.
Najraširenije je međutim vjerovanje koje puni Mjesec povezuje s ludilom i sklonostima samoubistvu i ubistvu. Ovim su se problemom takođe pozabavila
brojna naučna istraživanja zadnjih nekoliko decenija.Naročito mu je veliku pažnju poklonio američki psiholog James Rotton, koji je 1996. definitivno
zaključio da je postotak psihičkih poremećaja u vrijeme punog Mjeseca toliko malen da se ne može uzeti za podatak koji bi bio teorijski, praktično ili
statistički relevantan.
Naučnici Gutiérrez-García i Tusell 1997. su pokušali naći vezu između 897 samoubistava u Madridu i Mjesečeva uticaja. Nikakvi dokazi o postojanju te
veze nisu pronađeni, s tim da rezultati istraživanja svoj prostor u medijima nisu dobili.
S druge strane, ne može se poreći postojanje veze Mjeseca i kretanja vode na Zemlji. Mnogi će ovu činjenicu uzeti kao jedinu bitnu i projektovati je
na ponašanje čovjeka, jer su ljudi, kao i Zemlja, u velikom postotku (80 posto) sačinjeni upravo od vode. Naučnici su, međutim, doskočili i ovom
objašnjenju naglasivši da se pod uticajem Mjeseca mogu naći samo otvorene, neograničene vodene površine što automatski eliminiše ljude.
Ukratko, postojanje uticaja Mjeseca na ljude problem je koji još uvijek nije ni izdaleka istražen i kojem će i mediji i nauka u budućnosti morati
pokloniti još dosta prostora i vremena.
