14.11.2007.
Ovo je nastavak na Srdjanovu priču "Tijelo govori više od riječi" pošto sam vidjela da je riječ u suštini o neverbalnoj komunikaciji, pa evo jedan
mali uvid na tu temu...
Priručnik "Govor tijela", Gordon R. Veinrajta je knjiga koju među prvima treba da pročitate ako vas interesuje ta "problematika" neverbalne
komunikacije, tako da ću ja upravo ovdje malo više govoriti o toj knjizi.
Ovaj priručnik uvodi nas u suštinu neverbalne komunikacije, koja je po nekim stručnjacima bitnija od verbalne. Govor tijela, kako i sam naslov knjige
kaže, obrađuje se sa više aspekata.
Po piscu Veinrajtu najbitniji i najveću ulogu u govoru tjela ima kontakt očima „jer su one najmoćnije sredstvo komunikacije koje posjedujemo, posle
reči (iako ponekad jedan pogled može da napiše knjigu, kako kažemo). Ova moć očiju je najveća, naravno, kada se dvoje ljudi gledaju oči u oči. U
svakom poglavlju knjige kroz mnoga objašnjenja dati su primjeri i vježbe da bi se dokazale činjenice koje ističe Veinjart. Sa mnoštvom tih
interesantnih i jednostavnih vježbi lako spoznajemo govor tjela i njegovo značenje.
Na prvi pogled može se učiniti da je knijiga jednostavna i da nam ne govori ništa što već nismo znali, ali nije tako. Naime, knjiga nas uvodi u vidove
neverbalne komunikacije i njegov značaj u današnjem svijetu. Nesvjesno ljudi svojim držanjem, stavom, pogledima i pokretima govore više nego što misle
reći. Samo raspoloženje neke osobe može se raspoznati iz njegovog izraza lica i stava tjela, ako je recimo pogurena osoba i pogled uvijek bježi prema
podu, znači da je „depresivna“. Dok recimo osobe koje su trenutno boljeg raspoloženja hodaju ispravljeno, kao da vladaju svijetom, i više su
nasmijani.
Boljom neverbalnom komunikacijom ljudi bi mogli skratiti svoje razgovore i za 50%. Samim tim bi im ostalo iše vremena za poslove koje trebaju obaviti
a nekada ne stignu, jer svi znamo koliko se danas brzim tokom života živi. Usklađeno i pravilno korištenje neverbalne komunikacije je danas vidljivo u
mnogim profesijama, tačnije kod ljudi koji se bave javnim komuniciranjem, voditeljima na televiziji, političarima, profesorima i mnogim drugim.
Čitajući Govor tjela naučila sam pre svega da osoba može da govori jednu stvar a da to uopšte ne misli. Tj. da govorom tjela otkriva da li je to što
govori istina ili nas laže. Isto tako možemo da primjetimo kada je neko nervozan ili manje otvoren za komunikaciju, kao i to da trebamo biti prisniji,
u smislu da se više „dodirujemo“ tokom komuniciranja sa drugom osobom. Mada se tu pojavljuje problem koliko se ljudi u različitim djelovima svijeta
vole „dodirivati“ tj. vole da budu dotaknuti. Kao što i sam Vinrajt navodi različiti gestovi se u drugim zemljama svijeta totalno drugačije tumače:
„Povlačenje očnog kapka na dole prstom da bi se oko proširilo znači „Slušam i gledam pažljivo“ u Francuskoj, Nemačkoj, Jugoslaviji i Turskoj. U
Austriji, ovaj gest označava dosadu. U španiji i Italiji znači slušaj i gledaj pažljivo“.
Uz stvarno veliki broj primjera i potvrđenih činjenica Gordon R. Veinrajt uvodi nas u veliki svjet mogućnosti neverbalne komunikacije, koja čini mi se
polako izumire, jer se sve više komunikacija odvija elektronskim putem (mobilni telefoni, internet, mediji...). A samim tim ljudi polako gube
sposobnosti da bolje komuniciraju neverbalnim putem kao i da raspoznaju značenja govora tjela.
