31.10.2007.
Ovo je jedna od onih priča na koje nećete lako naići na internetu, osim možda na stranici
leksikon-yu-mitologije.net - i to u
komadima.
Vrlo "utegnut" i već legendarni Fiat 128 svoju akviziciju u popularno auto onih, ExYu prostora imao je u oličju Zastave 101. Iako već odavno
prevaziđen, ovaj ponos kragujevačke fabrike može se još uvijek naći u solidnom stanju i na današnjim cestama.
Zastava 101, popularno narodski nazvana "Stojadin" se, počela proizvoditi 1972. po pomenutoj talijanskoj licenci i sa talijanskim motorima koji su u
to vrijeme bili jako cijenjeni. Motori su se počeli raditi u Kragujevcu tek 1978. 1979. kada je izašao model Komfort, a 1984 GL i GTL. 1988. je
predstavljen model Yugo Skala ali je to u osnovi uvijek bio isti auto.
Zanimljiva anegdota, (proed mnogih) je ona sa prodajom Zastave 101 Mediteran (3 vrata) u Bugarsku. Radnici Crvene Zastave bili su ljuti kada su
saznali da će Bugari isto vozilo moći kupiti za čak 30 posto jeftinije nego Jugoslaveni i zato su odlučili napraviti malu osvetu. Uz špalir
Kragujevčana ispraćena je željeznička kompozicija sa 2000 Mediterana za Bugarsku. Socijalistički rukovodioci su unajmili za svirku Trubače iz
Dragačeva, bilo je i pečenja, rakije... Blamaža je uslijedila kad je voz stigao u Sofiju i kad su tamošnji dileri pokušali sjesti na zadnju klupu.
Prednja sjedišta bila su čvrsto fiksirana i uopšte nisu imala mehanizam za preklapanje. Bila je to slatka osveta Zastavinih radnika.
Druga anegdota je događaj koji se desio u stojadinu, ali ovdje se ne radi o karakteristikama tog vozila, nego o situaciji koja je piscu ovih
redova (pretpostavljamo) promjenila život i ostala u lijepom i smiješnom sjećanju.
Tata A. i Mama A. su se dogovorili da te zime naprave jednodnevni izlet na obližnju planinu i da pitaju njihove komšije, Familiju B. (Tata B., Mama B.
i petnaestogodisnja Kćerka B.) dali bi htijeli poći sa njima. Pristali su, kao i uvjek.
Tako se jednog dana tročlana Familija A. sa tročlanom Familijom B. uputila u planine. Naravno u stojadinu Familije A. kao i uvjek. Tata A. i Tata B.
su sjedili na prednjim sjedistima, Mama A. i Mama B. su sjedile nazad, Sin A. je sjedio nazad u sredini i Kćerka B. njemu u krilu.
U početku je sve bilo u redu ali ond su česte postale rupičaste i neravne da ni najbolje limuzine nebi mogle da uglade stvar a kamoli jedan stojadin i
desilo se sto se desiti moralo: Sin A. je počeo gubiti kontrolu nad sobom, njegov "ponos" je počeo da raste i rastao i rastao... i on to nije mogao
da obuzda. Uzalud je pokušavao da se skoncentriše na prirodne ljepote koje je napolju mogao vidjeti. Slušao je dosadna naglabanja roditelja, ni to
nije pomoglo... A onda je to i ona osjetila, to lagano cupkanje koje se nije poklapalo sa cupkanjem stojadina. Neugodna situacija, on se malo crvenio
a ona je počela da se smije, sve glasnije i glasnije. Najednom su roditelji prestali da pričaju i obratili pažnju na njihovu djecu koja su se u
njihovim očima smijali bez razloga.
Nakon tog uzbudljivog dana Sin A. i Kćerka B. su se toliko zbližili da su se posjecivali čak i onda kada to roditelji nisu činili i sljedeće izlete
djeca su ostajala kod kuće sa izgovorom da su sada preveliki za stojadina.
Eto, jedna lijepa priča malčice modifikovana i prenesena sa zanimljivih stranica
leksikona Yu mitologije.
