27.02.2006.
Čini vam se da život juri kraj vas? Nikako ne uspijevate obaviti sve što je na vašoj listi? Nemate vremena ni za šta i ni za koga, pa ni za sebe?
Uz to što ste stalno kratki s vremenom, posebno u vrijeme ispita, divno je znati i da velik dio života bacamo u vjetar, svjesno puštamo vremenu da
iscuri. Ono što nas posebno veseli, ne možemo protiv tih vjetrenjača. Pa ako se već ne možemo tući, možemo bar prozivati krivce!
KREVET
Ma to već svi znate, ljudi prespavaju trećinu života. Ko nas samo takve napravi?! Kako kažu, organizmu treba osam sati sna, dok je opšte poznato da
penzioneri i tinejdžeri vape za bar dvanaest. Takvi smo kakvi smo, bez sna ne možemo funkcionisati, a svako malo se dovedemo u situaciju da bi trebali
cijeli mjesec, i danju i noću, raditi otvorenih okica da se izvučemo iz novonastale 'kako mi se ovo moglo dogoditi' situacije (u junu smo posebno
aktivni).
I dok veseljaci svoje noći provode nakljukani kafom i Red bullom (pa onda kasnije ispaštaju kad krhka tijela naplate svoje dugove), ostali se predaju
krevetu s onom dobrom starom 'ujutro ću biti pametniji'. Samo što jutro dođe, sati nepovratno odu u zaborav, a vi ne postanete ništa pametniji ni
odmorniji. Eventualno živčaniji, nabrijaniji...
SAOBRAĆAJ
Ne bi li svijet bio puno jednostavniji kad bi nam sve bilo nadohvat ruke? Vjerovatno bi svi pristali i na dogovor da nam pola dana ne ode na
saobraćaj. Zamislite samo koliko vremena dnevno vam oduzmu oni divni strojevi koji su svečano dodijeljeni službi nas malih ljudi - tramvaji, busovi,
vozovi. Ma i obična šetnja do dućana, knjižare, stadiona, kina... OK, sve je to dio šarma bez kojeg je teško zamisliti život, ali bi li se stvarno
bilo tako teško priviknuti na izostanak onih besmislenih 'treba mi sat vremena od ... do?!
Koliko biste samo vremena imali za kvalitetniju upotrebu (možda već dugo niste pogledali kakvu meksičku sapunicu). Ali bi li se trebali dizati satima
ranije kako bi na vrijeme stigli na željeno odredište. Ma, bolje ne razmišljati o takvim stvarima, samo se nerviramo!
STEPENICE
Kog vraga je uopšte neko izmišljao lift kad je pola naših zgrada još zapelo u mračnom srednjem vijeku sa svojim 'Papa Štrumpf, koliko još?'
stepenicama (samo još fale baklje po zidovima)?! Ako nas pamćenje služi, ima kao neka fora da zgradi s manje od šest spratova ne treba lift. Sad,
nemojte nas baš uzeti za riječ, ali ako je to istina... Zar ti ljudi nisu svjesni koliko stepenica ima do petog sprata?! Pa neka samo nešto zaboraviš
i već si spreman za rehabilitaciju u prvim toplicama nakon što prođeš dva puta gore-dole!
BIROKRATIJA
Ako ne znate šta je to, objasnićemo: red za čekanje! Treba vam potpis iz učeničke referade? Stanite u red.Pecivo? Stanite u red. Kisik? Stanite u red.
Izgleda da su ljudi postali nesnosne picajzle i sljedbenici omraženog pravila 'sve ima svoje mjesto'. Po tom zdravorazumskom grijehu, ako ne daj
bože vadite kakav dokument, slobodno uzmite godišnji jer vam treba nekoliko mjeseci kampiranja po ovim i onim kancelarijama i zavodima da skupite svu
potrebnu dokumentaciju, a kad sve te s mukom skupljene papire poželite predati na ciljno mjesto, reći će vam: 'Stanite u red!'
Da nas bar na šalteru dočeka ljubazna službenica. Ali ne, s čela joj čitaš da kod kuće ima petero zločeste djece i muža koji besposleno sjedi pred
televizorom nikad ne čuvši za usisavač ili deterdžent.
Pa vi sad imajte vremena zaljubljeno gledati kroz prozor ili prati zube nakon svakog obroka :-)
