13.09.2007.
Ove sedmice otvoren je dvanaesti po redu sajam knjiga u Banjaluci (11-16.09.). Kako je ove godine sajam opet premješten u dvoranu Borik, Zloćka i ja
smo odlučili prošetati do tamo.
Na ulazu mi se učinilo, od dima u dvorani, da sam zalutao na nekakav skup duvanske industrije. Opravdao sam to mogućnošću da je stvarna ciljna grupa
sajma pušači, a uz njih i čike koje smrde na znoj. Taj utisak bio je pojačan uskim prolazima među štadovima, koji su opet bili skoro svi isti. U
stvari, razlikovali su se u detaljima i nazvaću ih: joga, kuvari i “sindrom Isidora Bjelica”. No, moglo se i naći priličan broj knjiga za gore
spomenutu ciljnu grupu -bolesti žljezda koje se liječe travama, jogom i meditacijom, uz svakodnevno konzumiranje određenih količina biografija
Ulemeka, Tita i Putina!
Stručne literature je bilo u naznakama, koje su pored toga bile bezobrazno skupe. Valjda esnafska podjela: ekonomisti/pravnici/medicinari čitaju
bezobrazno skupe knjige. Okej, shvatam ja tu potrebu dekorisanja kancelarija, ali šta je sa studentima ili ostalim zainteresovanim čitaocima?
Utisak je zapečatila mala dvorana svojim mirisom silikona pomješanim još većom zagušljivošću. Citiraću jednu tetu sa štanda u maloj dvorani: “Idem
vidjeti ima li u velikoj dvorani ljudi. Nigdje nikog ovdje”. Ne znam, valjda nisu našli skoro neobilježen prolaz do nje ili su bježali glavom bez
obzira iz pušnice.
Svijetla tačka je bio štand na kojem sam našao Norvešku šumu (15 KM na sajmu vs. 9.45 EUR u Platou) na kojem je bio i nešto normalniji izbor
knjiga.
http://www.blatruc.com/
