16.02.2006.

Znate li da postoje prave i izmišljene bebe iz inkubatora? Izmišljene su nekako predodređene za velika djela dok su one prave većinom mali ljudi, koji vode svoje male živote. Ko od nas vidi razliku, i dali je razliku moguće realno sagledati?
Za one koji ne vide, ova priča predstaviće odgovor.
Istu u originalu možete pročitati na: http://grayfalcon.blogspot.com/

Amerikanci koji se sjećaju tamnih vremena prvog Golfskog rata, sjećaju se i svjedočanstva o Sadamovim zvjerima koji pobješnjeli upadaju u bolnice Kuvajtu, otvaraju inkubatore i ostavljaju djecu da umiru..

Ovo "otkriće" je naravno djelovalo šokantno na američku naciju pa je na takav način služilo kao izgovor na napad na Irak.

Postojao je samo jedan problem sa ovom pričom. Ništa od pomenutog nije istina.

Uplakana medicinska sestra koja je lažno svjedočila je u stvarnom životu ćerka Kuvajtskog ambasadora u USA, pažljivo podučavana u PR agenciji Hill & Knowlton.

Da se verbalno vode ratovi i da agencije za odnose sa javnošću istim određuju puteve čitao sam samo u knjigama. Ovaj put agencija Hill & Knowlton kumovala je pobjedi Buša starijeg. 12 godina nakon "Pustinjske oluje" i tokom sankcija u Iraku je indirektno pobijeno oko pola miliona Iračke djece.

Madeleine Albright, tada U.S. ambasador pri UN-u je za to masovno ubistvo izjavila: "vrijedilo je".

Destine Kuvajtskih izmišljenih beba od strane PR agencije pomoglo je pri ubijanju oko pola milona djece. Taj broj i danas raste...

Na ovu temu nije bilo prave istrage. Ljudi jednostavno ne žele priznati da su prevareni. I naravno ista priča se ponavlja i danas. "Oružje za masovno uništenje"?

Ipak bilo je beba koje jesu umirale u inkubatorima, i koje su izgleda rođene na pogrešnoj strani.

U proljeće 1992, buknuo je rat. Bolnica u Banjaluci ostala je bez kiseonika za inkubatore.
Banjalučani znaju kako su se stvari odvijale dalje. 12 beba je umrlo. Ova činjenica je dobro poznata u BiH, ali potpuna nepoznanica na zapadu. Pretraga na google-u rezultira sa jako malo podataka.

Sredinom februara 2005 neke Srpske novine objavile su apel: spasite Sladjanu Kobas, 13 bebu. Ipak te 1992 u Banjaluci jedna beba je uspjela da preživi. Nedostatak kiseonika u inkubatoru prouzrokovao je probleme sa vidom i rak kostiju koji se kasnije proširio i na pluća.

Bolnica na Floridi je imala lijek. Nakon ove objave sakupljen je novac. $100,000 potrebnih za Slađanin oporavak na Floridi. Ipak godinu dana kasnije rak se proširio.

Više nije bilo pomoći. Iako skupljen novac, u rekordnom roku, (čemu treba zahvaliti dobrim i plemeniti ljudima) za njeno putovanje i odlazak na liječenje nije se uspjelo doći do razumjevanja ljudi u Američkom konzulatu koji je odbio njen zahtjev za vizu, i sa tim njena poslednja nada je ugašena.

Trinaest godina Sladjana Kobas je bila živi primjer prave bebe iz inkubatora, i priče koju niko na Zapadu nije htio da čuje.