Banja Luka Online - Repovi evolucije

Ono što danas poznajemo kao anomalije i atavizme, nekad su bili neobjašnjivi medicinski slučajevi, nerijetko promatrani kao raznorazni oblici 'Božije kazne'. Ali od humanizma i prosvjetiteljstva do kraja 19. vijeka razvila se svijest prema nauci, dovoljno da takve rijetke slučajeve promatra kao zanimljivi odmak od 'prirodnog'.

Za neke anomalije i atavizme još uvijek nije sigurno uslijed čega se javljaju i kako nastaju pa se uglavnom pripisuju genetskoj mutaciji, poremećaju ili kakvoj drugoj 'pogrešci' u razvoju stanica, ali danas se mogu otkriti vrlo rano, posebno one koje nastaju kod još nerođenog djeteta.

Ljudski rogovi, repovi, ljudi-vukodlaci, elastična koža, čovjek slon, sve to zvuči više kao naučna fantastika, nego kao stvarnost. Krajem 19. i početkom 20. vijeka zabilježeno je mnogo takvih slučajeva, ali nekima se na temelju ostataka DNK još uvijek traži uzrok, a nekima nikad neće biti otkriven.

Najpoznatiji primjer medicinskog čuda, koje i danas okupira naučnike, je onaj zvan Čovjek slon. Radi se o Josephu Careyju Merricku rođenom prema nekim izvorima 1860, a prema drugim 1862. godine. Nakon pete godine na licu i čitavoj desnoj strani tijela počeli su mu se razvijati tumori i deformacije kostiju. Nakon nekog vremena obim glave mu je zbog izraslina bio 92 centimetra, desne ruke oko zgloba 31, a oko prsta 13 centimetra. U autobiografiji je napisao kako je uvjeren da je za tu bolest kriva njegova majka, koju je kao trudnicu prilikom ulične svečanosti gomila gurnula pod noge slona, čega se ona, naravno, jako prepala.
Nakon mnogih pretpostavki i dijagnoza, ustanovljeno je, na temelju njegovih ostataka koji se proučavaju u Kraljevskoj bolnici u Londonu, da je bolovao od tzv. Protejeva sindroma. 2002. stručnjaci su pronašli 'potomka' Josepha Merricka, unuku njegova ujaka, Pat Selby, za koju misle da bi svojom DNK strukturom mogla pomoći otkrivanju uzroka te neobične bolesti.

Pojava 'rogova' na glavi spominje se još kod starih pisaca u antičko doba, a u medicinskim zapisima iz 19. vijeka (i ranije) takvih slučajeva ima nebrojeno mnogo. Rožnate izrasline koje spominjemo, međutim, nisu nužno oni 'bajkoviti rogovi' na čelu. Nekad se javljaju na potiljku, na vratu, na samom licu, obrazima, ali i na drugim dijelovima tijela. Početkom 20. vijeka, na primjer, meksički doktori su otkrili da izvjesni Paul Rodrigues ima rog dugačak oko 10 cm na gornjem dijelu čela, kog je pažljivo prikrivao noseći posebnu kapu.
U tjelesne anomalije ubraja se i pretjerana dlakavost, a među najpoznatijim primjerima ističe se Josephine Clofullia, najpoznatija bradata žena svih vremena. Kad je imala samo 16 godina, brada joj je bila dugačka već 15 centimetara. Navodno je bila veliki obožavatelj Napoleona III pa je svoju bradu uređivala po uzoru na njegovu. Legenda kaže da je vijest o njoj stigla i do samog cara od kojeg je na poklon primila veliki dijamant.

Većina naučnika zaključuje da je trtična kost zapravo 'ljudski rep', ali nerijetki su slučajevi da se na tom mjestu razvije i mesnati ili koščani kvaziorgan. Engleski misionar George Brown u svojim zapisima iz 1876. spominje selo Kali, na obali ostrva New Britain u Papua Novoj Gvineji, u kojem čitavo pleme ima taj atavizam, a djeca rođena bez repa bila bi izvrgnuta javnom ruglu.Svjedočanstva o takvim i sličnim individualnim primjerima zapisana su od Južne Amerike, preko Evrope do Azije.
Ovaj tip atavizma možda je dao najviše predmeta za rasprave između pristaša i protivnika Darwinove teorije.

Ne smijemo zaobići ni patuljasti i divovski rast. Najviši čovjek u istoriji medicine bio je Amerikanac Robert Wadlow. Rođen u Altonu, Illinois, 1918, kad je imao pet godina, prešao je visinu od metar i osamdeset, a malo prije smrti, u junu 1940. dostigao je čak 2, 72 metra! Ta pojava ne zahvata uvijek cijelo tijelo, češće samo donje ekstremitete pa ljudi divovskog rasta obično imaju relativno 'normalnu' glavu i ramena.

Čovjek najnižeg rasta zove se Gul Mohammed i Indijac je. Kad je 1990. u New Delhiju primljen u bolnicu, ustanovljeno je da je visok svega 57 centimetara. Postoji legenda o jednom patuljku, visine svega 58 cm, koji je kao sluga živio u 18. vijeku na francuskom dvoru. Za Francuske revolucije 'zaposlili' su ga kao špijuna pa je prerušen u dijete u naručju jedne žene uspio prenijeti važne tajne dokumente.

Ljudi su oduvijek bili i bit će fascinirani čudnim, neuobičajenim, ali i odbojnim. Oni koji su patili od raznih anomalija i poremećaja dugo su smatrani 'nakazama' pa su rijetko bili u mogućnosti voditi 'normalan' život. Najčešće su se pridruživali cirkuskim grupama u kojim su, bez obzira na to kako su prema njima postupali i na koji način ih je publika doživljavala, mogli barem pristojno zaraditi za život.

Ono što se nekad nazivalo prostom i pristojnom zabavom i omogućavalo 'normalnim' ljudima da razjape usta nad ljudima neobičnog izgleda, danas se uglavnom smatra okrutnim načinom iskorištavanja.

U dalekoj budućnosti neko će se možda u nekom članku baviti pojavom noktiju, jer to je, kako naučnici tvrde, prva sljedeća 'stvar' na tijelu koje će se ljudi riješiti tokom evolucije, s obzirom na to da ih više skoro ne koristimo!