09.02.2006.

Osmijeh žene na slici ne znači da bi je dole ispisan "start" oduševio. On samo znači da nisam uspio u potrazi za slikom koja bi ovaj vic ili bolje rečeno studiju vjerodostojno opisala. A vic ono bi....

Muškarac. Rane tridesete. U pomalo neudobnom položaju oslonjen na šank. Svako malo gucne svoj dupli pelinkovac. Po odjeći, nogama koje u ritmu muzike titraju po podu, po držanju tijela, prosto po svemu, može se reći, stereotipni Bosanac.

Dva stola dalje, sama, mirno sjedi lijepa žena. Je li samo dobro očuvana ili je stvarno ista godina proizvodnje, teško je reći, ali da dobro izgleda je fakat.

- Mmmm, vidi one mace - pomisli naš glavni junak - baš dobra treba. Valjalo bi koju s njom prozboriti ... Ali šta ćeš ne moreš ništ... Svaki put kad pokušam pričati s nekom ženom, valjam samo gluposti ... Hm ... Znam! Reći ću joj da sam se u nju zaljubio na prvi pogled. Ma, ne ... Radije ne ... Ismijat će me i izvaliti neki od ženskih fazona na tu temu. Možda da joj pošaljem piće, a ostatak će doći sam po sebi. ... baš sam smotan.

U tom trenutku žena ustaje i odlazi.

- hebi ga ... Toliko je tema o kojima bi se dalo nešto mljeti. Pa i upucavanje je za ljude. Šta mi može biti, da me odbije ili da pristane?! Ni od jedne od tih stvari se ne umire. Mada bi u ovom drugom slučaju umro od sreće. Možda je i bolje ovako. Ko zna kakve bi mi sve probleme donijela ...

Par minuta poslije, žena se vraća i sjeda za isti sto.

- Evo je opet! Vratila se! To je to! To mora da je znak! Mi smo određeni jedno za drugo! Sad ću joj prići. Možda ispričam nešto interesantno! Sad ili nikad!

Eksira svoj dupli pelinkovac da se okuraži, provuče ruku kroz kosu, uvuče stomak, ispravi leđa, lagano odšeta do stola za kojim lijepa žena sjedi, spusti se na slobodnu stolicu i dubokim glasom upita: "Jes' ti to pišala?".