12.06.2007.
Lazar Ristovski, poznati glumac, ostvario je niz veoma značajnih uloga u mnogim filmovima autora i reditelja iz Srbije i regiona. U najnovijem
projektu, antologijskom srpskom filmu "Sveti Georgije ubiva aždahu" igra jednu od glavnih uloga. Na Deliblatskoj peščari, takozvanim filmskim
studiom na otvorenom, gdje će se odvijati snimanje ovog filma, Ristovski je za "Nezavisne" progovorio o ovom filmskom projektu, autentičnosti
glavnog lika u Kovačevićevom djelu, "receptu" za uspjeh...
NN: U "Svetom Georgiju" ste, osim glavnog glumca, i producent filma, a okušali ste se i kao režiser. U kojem se zanatu najbolje osjećate?
RISTOVSKI: Gluma je moj osnovni zanat. Sve ovo drugo su iznuđeni potezi, jer su svi ovi poslovi u određenom momentu morali biti odrađeni zbog nečega.
U "Belom odelu" sam hteo da ispričam jednu svoju priču i to sam uradio. Jednog trenutka sam mislio da ću režirati još nešto u životu, ali sad mislim
da neću. Moj stariji sin studira filmsku režiju, pa bi bilo glupo da ja režiram pored njega. Dakle, uloga glumca je moja životna uloga.
NN: Predstava "Sveti Georgije ubiva aždahu" realizovana je dosad u mnogim pozorištima. Da li će Vaše igranje Đorđa biti po određenim normama ili
imate tačnu viziju kako ćete utjeloviti taj lik?
RISTOVSKI: Gledao sam nekoliko pozorišnih predstava, između ostaloga, i predstavu u Banjaluci, gdje je uloga Đorđa, po mom mišljenju, bar rediteljski
pogrešno pročitana. Odnosno, Đorđe je u čitanjima tog teksta gubitnik od početka do kraja i mislim da se tako uskraćuje jedan veliki prostor za pravu
dramu u tom tekstu. U verziji scenarija koji je Dušan Kovačević sada napisao, prevazišao je taj problem čitanja, i sad je Đorđe postao stožer cijele
priče i scenarija, tako da je uloga Đorđa nešto što nije tipično za našu dramsku literaturu. On jeste gubitnik, ali je i kompleksna ličnost, neko ko
prećutno pristaje da zna da je njegova rođena žena sa drugim muškarcem i to trpi. To je nešto što kod nas u Srbiji izgleda neverovatno i traje još od
1914. godine. Taj lik je u dramskoj literaturi nešto novo, tako da će igranje Đorđa za mene biti veliki izazov.
NN: Ostvarili ste i glavne uloge u mnogim filmovima. Šta je recept da glumac ostvari velike uloge?
RISTOVSKI: Imao sam sreću da vrlo često igram velike uloge. Ako veliku ulogu igraš u pravo vreme sa pravim rediteljima u dobrom tekstu i sa pravim
kolegama glumcima, onda je to pravi pogodak. Jer velikih uloga nema bez svega toga zajedno. Dogodi se ponekad da glumac po svom mišljenju napravi
veliku ulogu, ali u lošem filmu sa lošom podelom i onda se za tu ulogu ne čuje niti se vidi, niti je onda ona velika uloga.
NN: Da li ima još neka uloga koju priželjkujete da igrate?
RISTOVSKI: Pa, njih verovatno ima. One me čekaju negde iz prikrajka i vrebaju, ali ja njih ne. Nekako pokušavam da što više sebi oslobodim vreme za
hobi, na primer jedrenje. Kupio sam brod jedrilicu, idem na regate. Ne povlačim se iz posla, jer mnogi treba da me stignu, ali koristim slobodno vreme
za neke druge stvari.
Komedije teže za igranje
NN: Zabilježili ste velike glumačke uspjehe u komedijama. Neki reditelji Vam poklanjaju i teške dramske uloge kao što je to uradio Goran Paskaljević u
filmu "San zimske noći". Šta Vašem temperementu više odgovara?
RISTOVSKI: U šali volim da kažem da dramske uloge igram lako, kao levom rukom. Malo se čovek uozbilji, namršti, malo dubljim glasom izgovori tekst i
gotovo je, ali je igrati uloge u komedijam mnogo teže. To je čak i tačno. Komične uloge je teže igrati zato što publika pod pojmom komedija
podrazumeva obavezan smeh i ako se to ne dogodi, onda je komad promašen slučaj. U tom smislu je možda teže igrati komedije. Igrati velike dramske
uloge zapravo je veliki glumački izazov.
Nezavisne
