07.03.2007.
Lavovi su iz Afrike, a tigrovi iz Azije, budalo! – reći će klinac pametujući vršnjaku. A roditelji će ga ukoriti zato što je rekao riječ “budalo”.
Pogrešno. Bolje da ga isprave činjenicom da azijski lav – postoji!
O njima govori Biblija (Samson ga ubija golim rukama), mesopotamijski reljefi, a na krajnjem istoku, do Japana, upravo su prošle sedmice odijevali
lavovske maske tjerajući staru i dočekujući novu lunarnu godinu. I Japanci i Kinezi svjesni su lava kao kralja životinja iako je ta veličanstvena
mačka za njih već hiljadama godina jednako nestvarna koliko i zmajevi, čije skulpture čuvaju ulaze u hramove i palače, a njegov se lik čuva u grbovima
mnogih azijskih država, pa i Indije.
Azijski lav (poznat i kao indijski ili perzijski lav, Panthera leo persica), za divno čudo – još postoji. Sačuvalo se trenutno na slobodi još samo 359
primjeraka u Nacionalnom parku Šuma Gir na jugu zapadne indijske države Gudžarat, prema podatku od aprila prošle godine. Biolozi su ga proglasili
najugroženijom mačjom vrstom (oznaka “kritično ugrožen”), ali optimisti vjeruju da bi ga se moglo vratiti i pustiti da se vrsta oporavi i u Rezervatu
divljine Palpur-Kuno u susjednoj državi Madhja Pradeš.
Zanimljivo je da su lavovi preživjeli na zapadu Indije, ali na tom području nije se uspjela održati za Aziju danas karakterističnija mačka – tigar.
Međutim, daleko je još od toga da se, gledajući azijskoga lava u Indiji ili u (samo) nekoliko zooloških vrtova svijeta, ne gleda, zapravo – u utvaru.
Još je prije tačno sto godina, kada je lokalni moćnik Navab Džunagadski odlučio vrstu sačuvati pod svaku cijenu, bilo samo 13 primjeraka. Svi su
današnji azijski lavovi njihovi potomci, a genetičari zabrinuto vrte glavom jer im je genska slika svima jednaka kao u identičnih blizanaca. Mnoge su
studije pokazale da su zato silno neotporni na bolesti i tjelesne deformacije, a mužjacima je više od 70 posto sperme potpuno neplodno.
Iako su u području šume Gir potpuno sigurni da ih niko neće progoniti, uznemiravati ili ne daj Bože ubijati, ni to ništa ne garantuje. Mještani svoju
stoku ograđuju električnim ogradama, a koji im put znaju i ukrasti već ulovljen plijen.
Jedna od opasnosti za njihov opstanak u sušnom Gudžaratu nešto je čega se ljudi ne mogu odreći: 10-15 hiljada neograđenih dubokih bunara za pitku
vodu. Ugrožavaju ih i pripadnici naroda Maldhari. Iako su vegetarijanci, i oni se kao stočari sve više povlače iz šuma, pa nestaju golema stada goveda
čiji su slabi ili bolesni primjerci lavovima bili glavni izvor hrane. Azijski je lav nekad živio od Makedonije do Japana i od Kavkaza do Jemena.
Od njega ugroženiji je jedino još abesinski, pa je to užasnije odjeknula vijest prije nekoliko mjeseci da su ih zoološkom vrtu u Adis Abebi ubili
četiri jer za njih nije bilo dovoljno hrane! Do 100 godina prije Hrista lav je živio i na Mediteranu, od Portugala do Palestine. Tu su posljednji
ubijeni u srednjem vijeku.
